Invazivne strane vrste prijetnja su zdravlju ljudi i gospodarstvu

Mnogi ekosustavi ugroženi su upravo zbog prisutnosti invazivnih stranih vrsta i one su jedan od glavnih uzroka gubitka bioraznolikosti

Koliko puta ste čuli za pojam invazivne vrste i nije vam bilo jasno o čemu se tu radi, kakve su to vrste, na koji način uopće ugrožavaju našu floru i faunu te kako izgledaju. Iako mnogi misle da će naići na neke lako prepoznatljive, egzotične vrste pune neobičnih boja i oblika, ipak se radi o biljkama i životinjama najčešće običnog izgleda, ali opasnih namjera (kako bi rekli čuvati prirode). Stranim vrstama smatraju se vrste koje u nekom području ne obitavaju prirodno, nego su na različite načine unesene iz drugih područja. Pojedine strane vrste u novom području uspiju uspostaviti populacije u prirodi koje se same održavaju, pa kažemo da su se naturalizirale. Kada naturalizirane vrste počnu pokazivati izrazitu sposobnost širenja, u vidu uspješnog razmnožavanja, rasprostiranja i osvajanja novog prostora, onda ih nazivamo invazivnim stranim vrstama. Invazivne strane vrste su glavna prijetnja bioraznolikosti i uslugama ekosustava diljem svijeta.

Odlike invazivnih stranih vrsta su da negativno utječu na bioraznolikost i dobrobiti koje čovjek ima od prirode, zdravlje ljudi ili čine ekonomsku štetu na području na koje su unesene. U Europi je zabilježeno oko 14 tisuća stranih vrsta, a procjenjuje se da je 10-15 % stranih vrsta invazivno. Širenje invazivnih stranih vrsta danas se smatra jednim od najvećih problema u zaštiti prirode, po važnosti odmah nakon direktnog uništavanja staništa. Biološke invazije ozbiljno ugrožavaju različite ekosustave te imaju negativan učinak na bioraznolikost (npr. oduzimajući izvor hrane zavičajnim vrstama), gospodarstvo (npr. štetnici u poljoprivredi) ili ljudsko zdravlje (npr. alergeni ili otrovne biljke).

Mnogi ekosustavi ugroženi su upravo zbog prisutnosti invazivnih stranih vrsta i one su jedan od glavnih uzroka gubitka bioraznolikosti jer predstavljaju ozbiljnu prijetnju u mijenjanju hranidbenih mreža koje čine zavičajne vrste, ometaju oprašivače, pridonose izumiranju zavičajnih vrsta i općem smanjenju bioraznolikosti. Invazivne strane vrste uzrokuju zdravstvene i gospodarske štete koje se procjenjuju u milijardama eura godišnje na razini Europske unije. Kontrola unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta i smanjivanje njihova utjecaja na zavičajne vrste i cjelokupne ekosustave jedan je od najvećih izazova zaštite prirode.

Ljudsko djelovanje

Sve bolja povezanost kontinenata te općenito velika mobilnost ljudi i robe doveli su do povećanog priljeva stranih vrsta u nova područja te su se brojne strane vrste do danas uspješno udomaćile i izvan svog prirodnog areala. Važno je napomenuti da su strane vrste koje danas znamo kao invazivne strane vrste, namjerno ili slučajno prenesene kao posljedica ljudskog djelovanja. Negdje oko 1800. godine, uslijed industrijske revolucije i ubrzanog razvoja transporta, trgovine i turizma, započeo je eksponencijalni rast broja stranih vrsta u novim područjima, a taj se rast nastavlja i u današnje doba. Strane vrste u nova područja dolaze djelovanjem čovjeka, s tim da je neke vrste čovjek unio namjerno, a neke nenamjerno, odnosno slučajno.

Namjerni putovi unošenja su bijeg i puštanje vrsta u prirodu, dok su nenamjerni putovi unošenja kontaminacija ili slijepi putnik. Mnoge strane vrste su korisne i uzgajaju se kao npr. rajčica i krumpir i ne uzrokuju probleme u okolišu u koji su unesene. Međutim, neke strane vrste unesene u novi okoliš bez prirodnih neprijatelja, odnosno bolesti i predatora koji bi njihovu brojnost i širenje držali pod kontrolom, počnu se brzo širiti i razmnožavati te nadjačaju zavičajne vrste. Takve vrste nakon što uspostave stabilne populacije vrlo je teško kontrolirati te je njihovo suzbijanje najčešće vrlo skupo i tehnički zahtjevno. Vrlo često strane vrste koje se drže u zatočeništvu iz tog zatočeništva i pobjegnu. Tako su sive američke vjeverice (Sciurus carolinensis) pobjegle iz zoološkog vrta u Engleskoj, a invazivna tropska alga kaulerpa (Caulerpa taxifolia) pobjegla je iz akvarija u Monaku i naselila Mediteran.

Ovdje spadaju i vrste koje su pobjegle iz uzgoja, poput vrsta unesenih za ratarstvo, stočarstvo ili akvakulturu. Na taj način u prirodu je dospjela čičoka (Helianthus tuberosus). Namjerno puštanje kućnih ljubimaca ili njihov bijeg, zbog neodgovornosti vlasnika kućnih ljubimaca, u naše je bare i jezerca diljem Hrvatske doveo invazivne crvenouhe i žutouhe kornjače (Trachemys scripta), te zlatnu ribicu (Carassius auratus), a u Sredozemno more ribu lav (Pterois miles).

Pelud ambrozije smatra se jednim od najjačih alergena, rijetki znaju da je ta biljka invazivna vrsta

Lesepsijski migranti

S globalizacijom i rastom svjetske trgovine, ekonomije i turizma, raste i broj stranih i invazivnih stranih vrsta u cijelome svijetu, uključujući i Hrvatsku. U prirodi Hrvatske do sada je zabilježeno oko 600 stranih vrsta biljaka i oko 300 stranih vrsta životinja, a unesene su i gljive i druge vrste organizama. Mnoge strane vrste čovjek je unio zbog njihovih osobitih svojstava koja su se činila korisnim u šumarstvu, poljoprivredi, lovstvu, ribarstvu, hortikulturi i drugim djelatnostima. Iako je velik dio stranih vrsta u Hrvatsku unesen namjerno, dio njih u prirodu Hrvatske dospio je slučajno, kao slijepi putnici, kontaminacijom ili širenjem prirodnim putevima ili koridorima iz susjednih zemalja.

Uslijed globalizacije i povećanja prijevoza putnika i roba često svijetom putuju i slijepi putnici. To su strane vrste koje putuju slučajno na nekom prijevoznom sredstvu, na opremi, odjeći ili obući. Ovdje spadaju različite vrste koje se prenose balastnim vodama brodova, štakori (Rattus sp.) koji su se proširili svijetom u potpalublju brodova, slatkovodni školjkaš raznolika trokutnjača (Dreissena polymorpha) koja se širi kao obraštaj brodova i čamaca te mnogobrojne biljke, životinje i patogeni koje čovjek diljem svijeta može prenijeti na opremi (ribičke čizme, planinarske cipele), odjeći ili u putnoj prtljazi. Također, dolasku stranih vrsta pomažu i umjetno stvoreni koridori.

Prirodno nepovezana područja čovjek povezuje izgradnjom kanala, mostova i tunela. Otvaranjem Sueskog kanala 1869. godine došlo je do kontakta između suptropskog Sredozemnog mora i tropskog Crvenog mora. Vrste koje su prodrle iz Crvenog u Sredozemno more nazivaju se lesepsijskim migrantima, prema inženjeru Ferdinandu de Lessepsu koji je planirao i nadgledao gradnju Sueskoga kanala. Iako je kanal otvoren u oba smjera, više vrsta migrira u smjeru Mediterana. Vrste iz Crvenog mora dolaze u Sredozemno more, a neke od njih i do naših obala, primjerice riba napuhača (Lagocephalus sceleratus).

Invazivne vrste negativno utječu na bioraznolikost, ekosustav, zdravlje ljudi i gospodarstvo

Diljem Hrvatske

Najviše stranih vrsta ima među kopnenim biljkama, koje su podjednako zastupljene u cijeloj Hrvatskoj, ovisno o klimi koju preferiraju. Vrste koje više vole toplu klimu zastupljenije su u mediteranskom dijelu, a one koje podnose hladniju klimu, naročito hladne zime, zastupljenije su u kontinentalnom dijelu. Najmanje stranih vrsta biljaka zabilježeno je u alpinskoj Hrvatskoj, iako se s promjenom klime one i tamo sve češće bilježe. Npr., ako izdvojimo pajasen, zabilježen je po čitavoj Hrvatskoj, ali najviše ga nalazimo u mediteranskom dijelu gdje invadira antropogena, ali i prirodna staništa. Nešto manje nalaza, koji su više vezani za urbana područja, bilježimo u kontinentalnom dijelu, dok ga u alpinskoj Hrvatskoj ima najmanje.

Strane vrste slatkovodnih biljaka, također su rasprostranjene po čitavoj Hrvatskoj npr. kanadska vodena kuga (Elodea canadensis). Vrste koje preferiraju topliju vodu češće su u mediteranskom dijelu npr. raznolistni krocanj (Myriophyllum heterophyllum) i gusta egria (Egeria densa), dok su one koje preferiraju hladniju vodu i veće rijeke češće u kontinentalnom dijelu, što je također slučaj i sa slatkovodnim ribama. Od značajnijih skupina tu su i strane vrste slatkovodnih rakova koji su uglavnom rasprostranjeni u kontinentalnom dijelu. Pojedine vrste zabilježene su samo na manjem području Hrvatske.

Primjerice, mali indijski mungos (Herpsetes javanicus auropunctatus) je zabilježen samo u južnom dijelu Hrvatske, na poluotoku Pelješcu, otocima Korčuli, Hvaru, Čiovu, Mljetu i otočićima oko Mljeta, te sjevernije na jednom manjem otoku (Škarda).

U Europi je zabilježeno oko 14 tisuća stranih vrsta, a 10-15 % stranih vrsta je invazivno

Procjena štete

Procjena ovisi o nizu faktora kao što su gospodarski, socijalni i društveni interesi. Procjenjuje se da je u Europskoj uniji njihov ukupan ekonomski učinak veći od 12 milijardi EUR godišnje. Sukladno Međuvladinoj znanstveno-političkoj platformi o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES), više od 3.500 od 37.000 stranih vrsta koje su unesene u regije i biome diljem svijeta predstavljaju veliku globalnu prijetnju prirodi, gospodarstvu, sigurnosti hrane i zdravlja ljudi.

Invazivne strane vrste igraju ključnu ulogu u 60% globalnih izumiranja biljaka i životinja i koštaju čovječanstvo više od 400 milijardi dolara godišnje – iznos koji se učetverostručio svakog desetljeća od 1970. Uz povećano kretanje ljudi i roba uslijed globalizacije, degradacije okoliša i klimatskih promjena predviđa se da će se broj invazivnih stranih vrsta i njihov utjecaj povećati u budućnosti.

Mnoge strane vrste su korisne i uzgajaju se kao npr. rajčica i krumpir i ne uzrokuju probleme u okolišu

Unijin popis

Kako bi se problematika invazivnih stranih vrsta u EU mogla ujednačeno rješavati donesena je Uredba (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta. Osnovu ove Uredbe čini popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost na razini Uniji tzv. Unijin popis na koji se vrsta uvrštava temeljem posebnih kriterija. Nakon što dospije na njega, vrsta podliježe ograničenjima kao što su zabrana unošenja u EU, držanja, uzgoja ili razmnožavanja, prijevoza, stavljanja na tržište, upotrebe ili razmijene, puštanja u okoliš.

(Iznimno, vrste s Unijina popisa mogu se koristiti u svrhu istraživanja i proizvodnje medicinskih proizvoda, ili u slučajevima od velikog javnog interesa za što je potrebno ishoditi dopuštenje Ministarstva). Trenutno se na Unijinom popisu nalazi 88 vrsta, od čega je 41 biljna vrsta. Od toga, u Hrvatskoj je zabilježeno 28 vrsta, 17 životinjskih vrsta i 11 biljnih: prava svilenica (Asclepias syriaca), Mantegacijeva šapika (Heracleum mantegazzianum), penjačica kudzu (Pueraria montana var. lobata), žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera), vrbolika akacija (Acacia saligna), žljezdasti pajasen (Ailanthus altissima), japanski hmelj (Humulus scandens), plutajuća močvarna mekčina (Ludwigia peploides), Nuttalliieva vodena kuga (Elodea nuttallii), raznolistni krocanj (Myriophyllum heterophyllum) i vodena salata (Pistia stratiotes).

Ako država članica otkrije invazivnu stranu vrstu s Unijina popisa na svojem teritoriju, putem platforme EASIN NOTSYS (European Alien Species Notification System) obavještava druge države članice o nalazu i poduzetim hitnim mjerama iskorjenjivanja. Ako su invazivne strane vrste s Unijina popisa široko rasprostranjene na njihovom državnom teritoriju, države članice dužne su provoditi sustavne mjere upravljanja tim vrstama.

U prirodi Hrvatske do sada je zabilježeno oko 600 stranih vrsta biljaka i oko 300 stranih vrsta životinja

Metode prevencije

Jednu od metoda sprječavanja unosa novih potencijalno invazivnih stranih vrsta propisuje Zakon o sprječavanju unošenja i širenja stranih te invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima (NN 15/18, 14/19) kojim se zabranjuje uvođenje stranih vrsta u prirodu i/ili u ekosustave u kojima prirodno ne obitavaju, uzgoj stranih vrsta i njihovo stavljanje na tržište RH, osim ako je za ove aktivnosti prethodno ishođeno dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Ministarstvo izdaje dopuštenje ako se u postupku utvrdi da zatraženo uvođenje u prirodu, uzgoj ili stavljanje na tržište stranih vrsta ne predstavljaju opasnost za bioraznolikost, usluge ekosustava i/ili zdravlje ljudi, uzimajući u obzir i mogući štetni utjecaj na gospodarstvo kao pogoršavajući čimbenik.

Ministarstvo vodi i bazu podataka o stranim vrstama u koju građani putem mobilne aplikacije „Invazivne strane vrste“ ili putem web obrasca dostupnog na web stranici www.invazivnevrste.hr mogu dojaviti nalaze novih stranih vrsta te tako sudjelovati u brzom otkrivanju novih, potencijalno invazivnih stranih vrsta. To je dio tzv. Sustava ranog otkrivanja i brzog djelovanja („early detection and rapid response“). No najvažnija metoda prevencije je upravo edukacija široke javnosti i djelatnosti koje su odgovorne za unošenje stranih vrsta kao što su hortikultura, lovstvo, trgovina kućnih ljubimaca, botanički i zoološki vrtovi, akvariji i dr. Sprječavanje unosa je prvi i najznačajniji način kontrole invazivnih stranih vrsta.

Nalazi stranih i invazivnih stranih vrsta u prirodi mogu se dojaviti putem mobilne aplikacije Invazivne vrste u Hrvatskoj ili putem web obrasca. Podaci o rasprostranjenosti invazivnih stranih vrsta važni su za njihovo upravljanje, odnosno smanjenje njihova negativnog utjecaja na bioraznolikost i povezane usluge ekosustava. Dojavom nalaza stranih vrsta, doprinosi se ranom otkrivanju novih stranih vrsta u Hrvatskoj te time sprječava njihovo širenje i utječe na očuvanje prirode Hrvatske (https://invazivnevrste.haop.hr/).

Stranim vrstama smatraju se vrste koje u nekom području ne obitavaju prirodno, nego su donesene tamo

Omražene biljke

Ambrozija (Ambrosia artemisiifolia) je jednogodišnja zeljasta biljka koja naraste do 150 cm visine. Godišnje proizvede od 300 do 60.000 sjemenki koje se rasprostranjuju vjetrom, a na veće udaljenosti ih rasprostranjuju ptice koje se hrane sjemenkama. Smatra se da je u Europu prvi put unesena sredinom 19. stoljeća kao neželjena komponenta žitarica i trava. Pelud ambrozije smatra se jednim od najjačih alergena, a jedna biljka može ispustiti preko milijun zrnaca peludi po sezoni.

Biljku je potrebno čupati na malim površinama, prije nego proizvede sjeme, dok se na većim površinama preporučuje zaorati na najmanje 10 cm dubine. Od invazivnih stranih biljaka koje su u Europi prisutne već dulje vrijeme, a u Hrvatskoj od sredine prošlog stoljeća, možemo izdvojiti karpobrot (Carpobrotus edulis). Podrijetlom je iz Južne Afrike gdje je rasla u obalnom području. U Europu je unesen namjerno kao ukrasna biljka radi dekorativnih i lijepo obojanih cvjetova.

Karpobrot je rasprostranjen na području Dalmacije i Primorja. Svojim poleglim, gustim rastom u potpunosti prekriva tlo, a može prerasti i prizemno raslinje. Time onemogućuje rast zavičajnih vrsta biljaka te mijenja stanište na kojem raste. Jednom kada pobjegne u okoliš, gotovo ga je nemoguće iskorijeniti. Stoga kako bi se spriječilo njegovo širenje potrebno je izbjegavati sadnju i umjesto stranih biljaka saditi zavičajne vrste.

Biološke invazije ozbiljno ugrožavaju različite ekosustave te imaju negativan učinak na bioraznolikost

Najopasnije vrste

Invazivne strane vrste (IAS) negativno utječu na bioraznolikost, usluge ekosustava, i/ili zdravlje ljudi i gospodarstvo. Postoje različiti popisi najgorih invazivnih stranih vrsta koji se koriste širom svijeta za praćenje i upravljanje. Jedan od poznatijih je Popis 100 najgorih invazivnih stranih vrsta na svijetu koji je načinila Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN), a identificira IAS vrste koje su najopasnije za bioraznolikost i ekosustave.

Na razini Europske unije donesen je Unijin popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji i prepoznate su kao prioritetne za upravljanje zbog negativnog utjecaja na bioraznolikost, ekonomiju i zdravlje. Na tom se popisu trenutno nalazi 88 vrsta, od kojih je u Hrvatskoj zabilježeno 28.

Pojedine strane vrste u novom području uspiju uspostaviti populacije u prirodi koje se same održavaju, pa kažemo da su se naturalizirale

Negativni utjecaj

Teško je izdvojiti najopasnije invazivne strane vrste pa donosimo primjere negativnog utjecaja invazivnih stranih vrsta.

Na bioraznolikost: Najznačajniji negativni utjecaji invazivnih stranih vrsta na zavičajne vrste su kompeticija, odnosno natjecanje za hranu ili stanište, zatim predacija, tj. hranjenje strane vrste zavičajnim vrstama, hibridizacija, odnosno križanje stranih i zavičajnih vrsta, ali i prijenos bolesti i nametnika sa stranih na zavičajne vrste. Strane vrste mogu izlučivati tvari koje negativno utječu na rast i razvoj zavičajnih vrsta te ih na taj način ugrožavati. Primjerice, invazivna strana biljka žljezdasti pajasen (Ailanthus altissima) izlučuje spoj ailanton koji sprječava rast drugih biljaka u njegovoj blizini. Ponekad negativni utjecaji invazivnih stranih vrsta mogu biti toliko izraženi da ugrožavaju opstanak zavičajnih vrsta u njihovom prirodnom staništu. Primjerice prisutnost invazivnih stranih američkih slatkovodnih rakova lokalno može dovesti do nestanka naših zavičajnih slatkovodnih rakova.

Na usluge ekosustava: Neke invazivne strane vrste mogu negativno utjecati na usluge koje ekosustavi pružaju čovjeku. Primjerice ribolovci izbjegavaju vode u kojima ima mnogo strane babuške (Carassius gibelio) i crnog somića (Ameiurus melas), neatraktivnih ribolovnih vrsta koje se često love na udicu pa te vode gube svoju ribolovnu vrijednost. Još jedan primjer je pojava velike količine strane vrste rebraš (Mnemiopsis leidyi) u moru, zbog koje turisti izbjegavaju područja gdje je zastupljena u velikom broju te ona gube svoju turističku vrijednost.

Na zdravlje ljudi: Zdravlje ljudi, također može biti ugroženo zbog stranih vrsta. Primjerice pelud strane vrste ambrozije (Ambrosia artemisiifolia) izaziva alergiju i astmu kod velikog broja ljudi i predstavlja jedan od najjačih alergena kod nas, a kao javno-zdravstveni problem prepoznat je i tigrasti komarac (Aedes albopictus), strana vrsta koja, osim što je molestant, može prenijeti bolesti na čovjeka.

Na gospodarstvo: Strane vrste mogu uzrokovati i značajne štete u gospodarstvu. Tako su financijski vrlo zahtjevna uklanjanja invazivnih vrsta iz slatkovodnih ekosistema. Primjerice kanadske vodene kuge (Elodea canadensis), invazivne biljke koja se intenzivno vegetativno razmnožava, pa vrlo brzo može prekriti velike vodene površine te onemogućiti plovidbu i začepiti cijevi. Velike štete prvenstveno na hidroelektranama uzrokuje školjkaš raznolika trokutnjača (Dreissena polymorpha) koja se u velikim količinama nakuplja u cjevovodima, branama, betonskim obalama hidroakumulacija, na dokovima, stjenkama brodova, vanjskim motorima i ribarskim mrežama.

Kontrola unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta i smanjivanje njihova utjecaja na zavičajne vrste i cjelokupne ekosustave jedan je od najvećih izazova zaštite prirode

Što donosi budućnost?

Uz povećano kretanje ljudi i roba uslijed globalizacije, degradacije okoliša i klimatskih promjena, predviđa se da će se broj invazivnih stranih vrsta i njihov utjecaj povećati u budućnosti. Također i utjecaj klimatskih promjena na bioraznolikost najlakše je vidljiv upravo u proširenju areala rasprostranjenosti vrsta u čemu su morski ekosustavi, odnosno Sredozemno more često isticani primjeri.

„Tropifikacija“ Sredozemnog mora i Jadrana uzrok je što su mnoge termofilne vrste morskih riba poput plavotočkaste trumpetače (Fistularija commersonii) i riba mramornica (Siganus luridus i Siganus rivulatus) sve prisutnije u Jadranu. Klimatske promjene tako utječu na gustoću populacija, brojnost vrsta i promjene ravnoteže u morskim ekosustavima, ali se odražavaju i na funkcioniranje i promjene u ribarstvu i akvakulturi.

---