Tresetišta pohranjuju ugljika više od svih svjetskih šuma zajedno

Osim što su važni ugljikovi ponori, tresetišta reguliraju temperaturu, skladište vodu i pružaju staništa brojnim vrstama

Jedno od najvažnijih područja bioraznolikosti – vlažna staništa, bilježe zabrinjavajući pad populacija biljnih i životinjskih vrsta. One su dom za više od 40 posto biljnih i životinjskih vrsta. Ovi centri bioraznolikosti najveći su borci protiv klimatskih promjena. Primjerice, tresetišta, vrsta vlažnog staništa, čine samo tri posto zemljine površine, a apsorbiraju dvostruko više ugljikova dioksida, koliko i sve šume na planetu zajedno.

Mnogi ne vode računa o tome da uništavanjem naizgled običnih močvara ili poplavnih šuma, zapravo uništavamo savršene ekosustave koji nam pružaju pitku vodu, čist zrak te bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta. Kvalitetnom zaštitom i upravljanjem vlažnim staništima, pružaju nam se brojne socio-ekonomske prilike za razvoj. Takva je mogućnost i integracija močvara u urbanističko planiranje, umjesto njihova uništavanja u korist infrastrukture.

Primjenom ovih praksi podižemo ne samo kvalitetu vode u urbanim sredinama nego i smanjujemo posljedice poplava. To podrazumijeva uključivanje močvarnih staništa u urbanističke planove razvoja, zaštitu postojećih močvarnih staništa od ljudske intervencije i obnovu onih koja su degradirana. Dobri su primjeri ovakvih praksi New York i Singapur, koji su uspješno integrirali močvare u svoje urbane krajolike, pokazujući kako razvoj i očuvanje mogu koegzistirati.

Što su tresetišta?

Tresetišta su posebna vrsta močvarnih područja u kojima se mrtvi biljni materijal, osobito mahovine tresetnice (Sphagnum), nakuplja brže nego što se razgrađuje stvarajući slojeve treseta. Iako pokrivaju samo tri posto kopna, tresetišta pohranjuju ogromne količine ugljika – više od svih svjetskih šuma zajedno, oko 600 milijardi tona. Time imaju ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena.

Osim što su važni ugljikovi ponori, tresetišta reguliraju temperaturu, skladište vodu i pružaju staništa brojnim vrstama. Međutim, samo 17 posto tresetišta nalazi se pod zaštitom, dok ih više od 22 posto trpi snažan ljudski pritisak, posebice u Europi i na istočnoj obali SAD-a. U Hrvatskoj se tresetišta nalaze, primjerice, u Čorkovoj uvali, Lonjskom polju i Gorskom kotaru, a u BiH u Livanjskom i Glamočkom polju te u Parku prirode Blidinje i NP-u Sutjeska.

Iako su manja od onih u sjevernoj Europi, iznimno su važna za lokalnu ekologiju i ublažavanje klimatskih promjena. Nažalost, isušivanje i iskorištavanje tresetišta za gorivo i poljoprivredu uzrokuje trajne gubitke ugljika, koji se više ne mogu nadoknaditi u vremenu relevantnom za klimatske ciljeve. Autori studije upozoravaju da je nužno hitno očuvanje ovih osjetljivih ekosustava.

Izbor rusog svračka za Pticu godine ukazuje na važnost očuvanja otvorenih staništa

Oslobađanje tekućica

EU je državama članicama uputio važne preporuke za poboljšanje upravljanja vodama do 2027. te su slatkovodni ekosustavi prepoznati kao važan dio Uredbe o obnovi prirode. Također, EU se obvezao da će do 2030. osloboditi 25.000 km toka tekućica, što ukazuje na velik problem i izravno se bavi sveprisutnim problemom fragmentacije rijeka uzrokovane zastarjelim barijerama kao što su brane i propusti.

Zbog toga su u WWF Adriji ponosni na prvo uklanjanje barijera u NP-u Plitvička jezera koje su zajedno s parkom proveli prošle godine. „WWF Adria svoje projekte zaštite voda usmjerava na poboljšanje njihova ekološkog stanja te na narušenu bioraznolikost i hidromorfološke karakteristike voda. Vode imaju pozitivan utjecaj na kvalitetu života čovjeka u smislu poboljšanja mikroklime područja, doprinosa bioraznolikosti, rekreacije i odmora te lakše prilagodbe posljedicama klimatskih promjena kao što su poplave, suše i toplinski udari.

Kapaciteti koje imaju prirodni vodotoci, nadmašuju kapacitete vodnih građevina ili zahvata, koji dugoročno remete prirodne procese, narušavaju stanje voda te samim time umanjuju njihov pozitivan utjecaj na dobrobit čovjeka i prirode. Najbolji primjer toga su prirodne retencije kao što su Kopački rit i Lonjsko polje, ali u svijetu ima sve više primjera močvarnih područja i prirodnih vodenih područja u urbanim i peri urbanim sredinama koji doprinose kvalitetnijem životu ljudi”, poručuju iz WWF-a.

Populacija boutosa, amazonskog riječnog dupina, u razdoblju od 1994. do 2016. smanjila se za 65 posto

Izumiranje vrsta

Osim što se malo progovara o ugrozi vlažnih staništa i o neprocjenjivoj važnosti tresetišta, također se premalo govori o nepovratnom izumiranju vrsta i potezima koji se povlače kako bi se taj negativan trend što više usporio. Naime, rijetki znaju da milijunu od osam milijuna vrsta diljem svijeta prijeti izumiranje. Priroda je u opasnosti, moramo nešto poduzeti. Iako svakodnevno čujemo slične poruke koje stižu od raznih organizacija koje se bave zaštitom prirodnog bogatstva – i biljnog i životinjskog, nekako nam se čini kao da ne pogađaju u samu srž ljudske savjesti, nego ista na dovitljive načine uspješno izbjegava te strelice.

Dok nam se većina medijskog sadržaja bavi za prirodu trivijalnim sadržajima, ovi važni i kada dođu pod svjetla reflektora mnogima su toliko nepoznati i kompleksni da ne mogu ni zaživjeti u umovima primatelja informacija. Upravo zato ovdje ćemo opet pisati o problemima nestajanja životinjskih vrsta na planetu koji iz godine u godinu poprima nezamislive razmjere, kao i o uništavanju njihovih staništa. Prema najnovijem WWF-ovu Izvješću o stanju planeta iz 2024. godine, prosječna veličina populacija praćenih divljih vrsta smanjila se za 73 posto između 1970. i 2020. godine. Najveći pad zabilježen je u Latinskoj Americi i Karibima (95 posto), Africi (76 posto) te Aziji i Pacifiku (60 posto).

Svjetski fond za prirodu (WWF) upozorava da su gubitak staništa, prekomjerno iskorištavanje, invazivne vrste, zagađenje i klimatske promjene glavni uzroci ovog dramatičnog pada. Posebno su pogođene slatkovodne vrste, s prosječnim padom populacija od 85posto. Istraživanja objavljena u časopisu Nature otkrivaju da je približno 24 posto slatkovodnih vrsta ugroženo izumiranjem zbog prijetnji poput zagađenja, izgradnje brana, crpljenja vode, poljoprivrede, invazivnih vrsta i klimatskih promjena. Osim toga, ježevi su nedavno preklasificirani kao „gotovo ugroženi“ na Crvenom popisu Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) zbog značajnog pada populacije, posebno u Velikoj Britaniji, Norveškoj i Njemačkoj. Ovi podaci naglašavaju hitnu potrebu za globalnim naporima u očuvanju bioraznolikosti i zaštiti ugroženih vrsta.

Ježevi su preklasificirani kao „gotovo ugroženi“ na Crvenom popisu IUCN-a

Stanje u EU

Ugrožene vrste su biljke i životinje kojima prijeti izumiranje. Razlog je najčešće gubitak i degradacija staništa, ali i onečišćenje, klimatske promjene i invazivne strane vrste, među ostalim. Međutim, biološka raznolikost ključna je za zdrave ekosustave i ljudski život. Kako bi sačuvao ugrožene vrste, Europski parlament je usvojio svoje stajalište o „Strategiji EU-a za biološku raznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote“ koja se bavi glavnim pokretačima gubitka biološke raznolikosti i postavljanjem pravno obvezujućih ciljeva.

U veljači 2024. zastupnici su podržali novi zakon o obnovi prirode, koji je dio napora EU-a za očuvanje bioraznolikosti u Europi. Ovaj zakon obvezuje sve države EU-a da rade na obnovi prirodnih staništa. Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) sastavila je europski Crveni popis ugroženih vrsta kako bi se poduzele mjere za njihovo spašavanje. Od 1677 europskih vrsta kojima prijeti izumiranje, najugroženiji su puževi, školjke i ribe. Više od polovine europskih endemskih stabala, uključujući divlji kesten, ugroženo je, kao i oko petina vodozemaca i gmazova.

Arktička lisica, europska minka, sredozemna medvjedica, sjevernoatlantski desni kit i polarni medvjed trenutačno su među najugroženijim sisavcima u Europi. Smanjuje se i broj oprašivača. Jednoj od deset vrsta europskih pčela i leptira prijeti izumiranje. Prema IUCN-u od 2015. u Europi je izumrlo 36 vrsta, uključujući mnoge slatkovodne ribe, nekoliko vrsta Coregonusa (vrsta lososa), slatkovodne mekušce Graecoanatolica Macedonica (mali slatkovodni puž jedinstven za jezero Dojran u Grčkoj i Sjevernoj Makedoniji) i Pensée de Cry (ljubičasti cvijet). Sisavci Aurochs (vrsta velike divlje stoke) i sardinijska pika (rođak kunića) izumrli su u 17., odnosno 18. stoljeću. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se procijenilo stanje, pogotovo pčela, morskih sisavaca i riba.

Prosječna veličina populacija praćenih divljih vrsta smanjila se za 73 posto između 1970. i 2020. godine

Problemi i u Hrvatskoj

Kako bi upozorili na problem opadanja jedinki pojedinih životinjskih vrsta, udruge za zaštitu prirode poduzimaju različite akcije kojima je cilj podići svijest građana o toj problematici te postići krajnji cilj – zaštitu vrsta. Jedna od udruga koja svake godine edukativno djeluje na građane raznim akcijama je i Udruga Biom. Naime, jedna od njihovih akcija je i izbor Ptice godine. Ove godine izabrali su malenu pticu pjevicu imena rusi svračak (Lanius collurio). Biom ovaj izbor radi u suradnji s Hrvatskim društvom za zaštitu ptica i prirode i ornitolozima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).

Izbor za Pticu godine osmišljen je s ciljem podizanja svijesti o pticama koje su ugrožene ili suočene s izazovima očuvanja, kao i s ciljem očuvanja njihovih staništa. Svaka od nominiranih ptica suočava se s negativnim učincima ljudskog djelovanja. Rusi svračak je ptica pjevica iz porodice svračaka (Laniidae), a privlači pozornost svojim karakterističnim izgledom i specifičnim tehnikama lova i skladištenja hrane. Mužjaci su kontrastno obojeni s crnom očnom prugom nalik na masku, crvenkasto smeđim perjem na leđima i krilima te svijetlo sivoj glavi. Kod ženki, a posebno kod mladih ptica, boje su zagasitije. Rusog svračka može se vidjeti na različitim tipovima otvorenih staništa s raštrkanim drvećem i grmljem diljem Hrvatske. Svračci hranu pronalaze na tlu, u travi, ali se gnijezde u grmlju.

Svoj plijen – najčešće kukce i druge beskralježnjake, ponekad ptiće ptica (rjeđe odrasle ptice), sitne sisavce i guštere – vreba s dobro istaknutih pozicija – stršaka, s kojih ima dobar pregled okolnog područja. Izvrsno je prilagođen lovu i usmrćivanju plijena zahvaljujući snažnim nogama i kandžama te krupnom kljunu s kukastim vrhom. Često ulovi više nego što u određenom trenu može pojesti pa višak hrane nabija na trnje, bodljikave žice ili vrhove grana. Nabijanje plijena na šiljke primjenjuje i kako bi veći plijen lakše trgao na manje komade. Neprobavljene dijelove obroka, poput kostiju i krzna, izbacuje kroz usta u obliku gvalica, koje su uglavnom kuglastog oblika. Nažalost, populacija rusog svračka opada zbog smanjenja površine staništa prikladnih za gniježđenje. Na zapadu Europe postao je izrazito rijedak, baš zbog intenziviranja poljoprivrede. Dodjeljivanjem titule Ptice godine 2025. rusom svračku, poziv je i svima na očuvanje bogatstva prirodne raznolikosti jer je briga za gnijezdeće ptičje vrste jedna od ključnih stavki u očuvanju ekosustava, poručuju iz Udruge Biom.

Milijunu od osam milijuna vrsta diljem svijeta prijeti izumiranje, priroda je u opasnosti

Poziv na očuvanje staništa

Izbor rusog svračka za Pticu godine ukazuje na važnost očuvanja otvorenih staništa s raštrkanim drvećem i grmljem, koja su ovoj vrsti prijeko potrebna za gniježđenje i preživljavanje. U Hrvatskoj ga podjednako ugrožava intenziviranje poljoprivrede, pri kojoj nestaju pojedinačna stabla i živice, kao i zarastanje mozaičnih staništa u šumu i šikaru.

Tradicionalni poljoprivredni krajolik gdje su se u prostoru izmjenjivali različiti načini upotrebe (travnjaci, obradivo tlo, voćnjaci, živice…) bio je idealno stanište za rusog svračka. Danas, kada taj prostor biva ili pretvoren u velike jednolične površine ili zarasta u šumu i šikaru, ova vrsta gubi stanište.

Udruga Biom poziva javnost, lokalne zajednice i donositelje odluka da podrže napore za očuvanje biološke raznolikosti kroz održavanje mozaičnih staništa i očuvanje vrsta kao što je rusi svračak.

Vlažna staništa su dom za više od 40 posto biljnih i životinjskih vrsta

Posvoji vidru

Jednako kako treba zaštititi rusog svračka, tako treba obratiti pozornost na zaštitu jedne plahe životinje koja živi samotnjački te spada među najugroženije sisavce u srednjoj Europi. Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF poziva dobrotvore da posvoje vidru i tako podrže njihov rad. Upozoravaju da ova skrovita životinja nestaje, a među ključnim uzrocima toga mračnog trenda je izlov zbog njezina prekrasnog krzna. Također, zagađenje rijeka i uništavanje njezina doma zbog regulacije riječnog toka ili izgradnje brana, dodatno ugrožavaju opstanak vidre. „Kad posvojiš životinju, kao u ovom slučaju, značajno pridonosiš našem radu, i to ne samo očuvanju i zaštiti rijeka. Pomažeš nam da očuvamo rijeke slobodnog toka naše regije!

Radimo na njihovoj obnovi, uspostavljanju prirodne riječne dinamike te zaštiti staništa ugroženih riječnih vrsta. Simboličnim posvajanjem podržavaš naš rad na terenu“, poručuju iz WWF-a. Vidra ima iznimno dobro razvijena osjetila vida, sluha i njuha, a u lovu joj pomažu i osjetilne dlake – brkovi. Njezino mišićavo tijelo s dvoslojnim krznom građeno je za život u vodi, što ju čini vrsnom lovkinjom riba, žaba, rakova, ali i ptica. Najčešće lovi noću, a otisci šapa u blatu otkrivaju nam njezinu prisutnost na rijekama. Iznimno su zaigrane životinje te iskorištavaju svaku sklisku površinu za zabavu, ali samo kako bi si skratile put do određene točke. Svoju jazbinu, koja s jedne strane ima izlaz u vodu, vidra gradi na mirnim riječnim obalama s gustom vegetacijom, daleko od ljudi i drugih životinja.

Kako često mijenja životni prostor, a prelazi udaljenosti i do 40 kilometara, izgradnja sve više brana i drugih prepreka, dovodi do smanjenja broja vidri. Osim toga, njihov se broj smanjuje i zbog zagađenja rijeka te se danas može naći samo u čistim rijekama, upozoravaju iz WWF-a. Vidra se smatra najboljim plivačem od svih kopnenih zvijeri. Zahvaljujući velikim plućima, može provesti do četiri minute pod vodom. Razlog samotnjačkog života vidri je potreba za velikim životnim prostorom, a svoj teritorij mijenja ovisno o dostupnosti hrane, ponajviše ribe. Informacije o posvojenju vidre možete dobiti na ovom linku.

EU je državama članicama uputio važne preporuke za poboljšanje upravljanja vodama do 2027. te su slatkovodni ekosustavi prepoznati kao važan dio Uredbe o obnovi prirode

Smanjena zaštita vuka

Vijest koja je krajem 2024. godine potresla zaštitnike životinja svakako je ona da je izglasano smanjenje statusa zaštite vukova, što je predložila Europska unija. To je učinjeno iako brojni primjeri u svijetu pokazuju da je oporavak populacija vuka doveo do poboljšanja uvjeta u prirodi. Europska unija već dopušta odgovorno upravljanje vukovima. To znači da jedna od mjera uključuje i odstrjel problematičnih jedinki ako je to potrebno.

U Hrvatskoj je na snazi stroga zaštita i kroz mjere prevencije se promovira postavljanje električnih ograda i pasa čuvara. Međutim, u prosincu 2023. godine je Europska komisija predložila slabiju zaštitu vukova pod izgovorom nanošenja velike štete stočarima, a prijedlog je nastupio nakon procesa savjetovanja za koji organizacija ClientEarth kaže da je bio pogrešan i da ga sada istražuje pučki pravobranitelj Europske unije. „Smanjenje zaštite moglo bi dovesti do produbljivanja društvenih podjela, umjesto da se omogući stvaranje konstruktivnih rješenja.

Populacije vukova jedva su se oporavile nakon što su izumrle u većem dijelu Europe, a slabljenje njihove zaštite moglo bi ponovno ugroziti njihov oporavak. Ovakva odluka mogla bi samo dodatno pojačati polarizaciju i narušiti povjerenje u napore za učinkovito upravljanje populacijom vukova“, rekla je Dunja Mazzocco Drvar, direktorica programa zaštite prirode WWF Adrije.

Arktička lisica, europska minka, sredozemna medvjedica, sjevernoatlantski desni kit i polarni medvjed trenutačno su među najugroženijim sisavcima u Europi

Što se događa kada neka vrsta nestane?

Kad populacija vrste padne ispod određene razine, to može uzrokovati pad otpornosti cijelog ekosustava, što također smanjuje i ugrožava dobrobiti koje ekosustav pruža ljudima, kao što su hrana, čista voda ili regulacija klime. Uzmimo za primjer ribe papigače – one se hrane algama i mikrobima na površini koralja, što održava koraljni greben zdravim jer koraljima daje prostor, svjetlost i hranjive tvari za rast. Međutim, kada se papigača prekomjerno lovi i njezina populacija opada, greben preplave alge, što uzrokuje odumiranje koralja. To zatim dovodi do pada populacija riba i beskralježnjaka koji ovise o koraljima, ali i prijeti cijelim obalnim zajednicama kojima su grebeni važni zbog hrane, sredstava za život i za zaštitu od oluja.

Postoje snažni dokazi o tome da su u razdoblju od 2004. do 2014. krivolov slonova i trgovina bjelokosti u Gabonu i Kamerunu uzrokovali pad od 78 do 81 posto u populacijama kritično ugroženih afričkih šumskih slonova u Nacionalnom parku Minkébé. Kako više od polovice svih šumskih slonova u srednjoj Africi živi u Gabonu, znanstvenici smatraju da će ovoliki gubitak imati snažan utjecaj na budućnost ove vrste. (Izvor: WWF)

Populacija boutosa, amazonskog riječnog dupina, u razdoblju od 1994. do 2016. smanjila se za 65 posto, dok se populacija manjih tukuša smanjila za 75 posto u rezervatu Mamirauá. Dupine najviše pogađa zaplitanje u ribarske mreže, kao i njihov izlov za mamac. Najnovija istraživanja pokazuju da se nastavlja trend opadanja njihovih populacija, pri čemu rastuću prijetnju predstavljaju klimatske promjene. Tijekom 2023. godine više od 330 riječnih dupina stradalo je u samo dva jezera tijekom razdoblja ekstremne vrućine i suše. (Izvor: WWF)

---