‘Potreban je dodatan oprez kako bi se spriječila pojava prekomjernog turizma’

O ekoturizmu se dosta piše, ali malo zna. Postoji niz definicija i različitih tumačenja kako se trebaju ponašati posjetitelji i turisti u zaštićenim područjima. Detaljnije objašnjenje potražili smo od prof. dr. sc. Olivera Kesara, pročelnika Katedre za turizam zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

ENERGREEN: Što je zapravo ekoturizam, kako se definira i kako je razvijen u Hrvatskoj? 

OK: Ekoturizam je poseban oblik turizma koji podrazumijeva putovanje i privremeni boravak posjetitelja u pravilu na zaštićenim dijelovima prirode u cilju uživanja u prirodnim vrijednostima, sportskoj rekreaciji i usvajanju novih znanja o prirodnim vrijednostima i važnosti očuvanja prirode. Premda se ekoturizam najčešće odnosi na posjete nacionalnim parkovima i parkovima prirode, ekoturisti su zapravo svi oni ekološki osviješteni posjetitelji koji koriste turističke kapacitete čije se poslovanje temelji na poštovanju strogih ekoloških standarda pa su tako npr. gosti ekohotela, posjetitelji ekosela i turisti nautičari u marinama s Plavom zastavom također ekoturisti iako njihov boravak nije vezan uz posjet zakonski zaštićenim prirodnim prostorima poput spomenutih parkova.

Imajući u vidu brojnost naših zaštićenih dijelova prirode (njih više od 400) i njihove ukupne površine (više od 10 % kopnenog dijela Hrvatske), može se odmah ustvrditi da smo svojim prirodnim vrijednostima poklonili veliku i dostojnu pažnju i da znamo njima upravljati. Kad je riječ o razvoju turizma na tim prostorima, primjetan je kontinuiran rast potražnje, ali i zahtjeva za proširenjem turistički receptivnih kapaciteta u njihovim rubnim zonama. To nadalje poziva na dodatan oprez i nadzor kako bi se spriječila pojava prekomjernog turizma i minimizirali štetni utjecaji. Drugim riječima, dostignutim stupnjem razvoja ekoturizma u Hrvatskoj možemo biti zadovoljni, ali taj razvoj za sobom povlači pitanje odgovornosti javnih ustanova i ograničavanja rasta turističkog prometa u najopterećenijim (i najatraktivnijim) ekoturističkim zonama.

Ekoturisti su zapravo svi ekološki osviješteni posjetitelji koji koriste turističke kapacitete čije se poslovanje temelji na poštovanju strogih ekoloških standarda

ENERGREEN: Postoje li neka pravila kako se trebaju ponašati turisti u zaštićenim područjima?

OK: Osim zakonskih odredbi koje jasno definiraju što je dopušteno, a što zabranjeno obavljati na zaštićenim prirodnim područjima, sve javne ustanove jasno su propisale pravila ponašanja posjetitelja, kao i sankcije za one koji ta pravila eventualno prekrše. Pritom, smatram da su posjetitelji nacionalnih parkova i parkova prirode u pravilu odgovorni i vrlo savjesni u odnosu prema prirodi te da je zanemariv broj ljudi koji će prekršiti postavljena pravila. Za razliku od tog aspekta, sama brojnost posjetitelja u vršnim sezonskim opterećenjima i na najatraktivnijim područjima ipak je mnogo veći problem jer su u tim uvjetima posjetitelji prisiljeni (nesvjesno) kršiti određena pravila (npr. hodanje izvan označenih staza).

ENERGREEN: Jesu li uvedena neka nova pravila za turiste u 2024./2025. godini?

OK: Koliko je meni poznato, nova pravila ponašanja za turiste nisu donesena jer su postojeća kvalitetno složena i istaknuta u svim online i offline komunikacijskim sredstvima, ali je zato usvojenom Strategijom razvoja održivog turizma posebno apostrofirana mogućnost pojave (pre)opterećenosti najposjećenijih nacionalnih parkova i parkova prirode. To, nadalje, nadležnim javnim ustanovama nameće obvezu sustavnog i kontinuiranog praćenja ključnih indikatora održivosti i sprečavanja pojave negativnih utjecaja razvoja turizma, a koje je moguće određenim mjerama prevenirati.

ENERGREEN: Koja su to sve područja u Hrvatskoj na kojima se razvija ekoturizam?

OK: Kao što sam istaknuo, Hrvatska je danas percipirana kao zemlja ekološki osviještenih građana koji nastoje svoja prirodna bogatstva sačuvati od pretjerane komercijalizacije, ponajprije kada je riječ o njihovu uvrštavanju u turističku ponudu. U turističkom smislu, najznačajnije zaštićene prostorne cjeline za razvoj ekoturizma su 8 nacionalnih parkova i 12 parkova prirode (uskoro će ih biti 13) te brojne druge zaštićene prirodne vrijednosti kao što su različiti posebni rezervati, poput ornitoloških ili šumskih, spomenici prirode, park-šume, regionalni parkovi itd. Osim tih zakonski zaštićenih dijelova prirode, u sklopu ekoturističke ponude treba spomenuti i sve učestaliju pojavu ekohotela, ekosela, ekocentara i drugih ekopružatelja usluga koji svojim poslovanjem i aktivnostima pridonose širenju pozitivnih stavova i znanja o važnosti i načinima zaštite prirode.

Kad je riječ o aktivnostima posjetitelja u ekoturizmu, one se mogu podijeliti primarno u dvije skupine. Prva skupina ekoturista ujedno je i najbrojnija, to su oni koji posjećuju parkove prirode, nacionalne parkove i spomenike prirode (npr. Modra špilja na Biševu) i svojom potrošnjom na ulaznice, usluge i sadržaje potpomažu zaštitu i očuvanje prirode na tim prostorima. Druga je skupina ekoturista ona koja želi naučiti više (npr. ekoradionice i škola u prirodi) o prirodnim vrijednostima i zaštiti prirode, ali i oni koji svojim aktivnim sudjelovanjem u raznim ekološkim akcijama žele izravno pridonijeti očuvanju prirode (npr. pošumljavanje terena ili zbrinjavanje ugroženih životinjskih vrsta). 

Hrvatska je uz bok ekološki najosvještenijih zemalja ne samo Europe nego i svijeta

ENERGREEN: Što znači da se ekoturizam dijeli na soft i hard? Kako se to objašnjava?

OK: Razlike u motivaciji ekoturista dovele su do polarizacije ekoturističkog tržišta u dva jasno vidljiva segmenta ponude i potražnje. Za one koji su samo pasivni promatrači prirode razvija se tzv. soft ponuda koja je ujedno i najviše komercijalizirana, a odnosi se na kratkotrajne posjete nacionalnim parkovima i parkovima prirode u velikim organiziranim turističkim grupama, čija motivacija nije isključivo ekoturistička i često pritom očekuju uobičajene pogodnosti (komercijalne objekte i sadržaje). S druge strane, za one posjetitelje željne istinskog doživljaja prirode, koji podrazumijeva visoku dozu posvećenosti, razvija se tzv. hard ponuda koja iziskuje i nudi mnogo veće mogućnosti angažmana ekološki visoko osviještenih posjetitelja koji za vrijeme višednevnog boravka mogu na konkretan način pridonijeti očuvanju bioraznolikosti i kvaliteti sadržaja tih prostora.

ENERGREEN: Je li u našoj zemlji primjetno povećanje ekoturista u odnosu na prijašnje godine?

OK: Apsolutno da, i to u svim segmentima ponude ekoturizma. Možda je najizraženije povećanje razvidno upravo u ukupnom broju posjetitelja naših osam nacionalnih parkova, gdje je ukupan broj posjeta s 1,3 milijuna u 2001. narastao na čak 3,9 milijuna u 2019. godini. Izuzmemo li dvije pandemijske godine, možemo govoriti o brzorastućem segmentu turističkog tržišta koji usput poziva i na oprez, osobito kada je riječ o NP-u Plitvička jezera i NP-u Krka koji u prethodnim pokazateljima sudjeluju s 80 %. Takav bi se trend mogao nastaviti i u godinama koje su pred nama.

ENERGREEN: Gdje se nalazi Hrvatska u ekoturizmu u odnosu na ostatak Europe i svijeta?

OK: Uzimajući u obzir sve prethodno istaknuto, možemo biti zadovoljni onim koliko smo i što smo postigli u području zaštite naših najvrednijih prirodnih područja te načinom na koji nas, kao zemlju, percipiraju i domaći i strani ekoturisti, ali i stručnjaci. U pretpristupnim pregovorima za ulazak Hrvatske u EU mi smo bili jedna od rijetkih zemalja koje nisu morale dodatno proglašavati zaštićena područja jer smo već u startu ispunjavali ključne kriterije u tom poglavlju. Stoga možemo slobodno zaključiti kako je Hrvatska uz sam bok ekološki najosvještenijih zemalja ne samo Europe nego i svijeta i na to možemo biti ponosni.

Naša je zemlja percipirana kao zemlja ekološki osviještenih građana koji se brinu o prirodi