Ne bacajte televizor, jeftinije ga je popraviti

Ima majstora kojima se ne da rješavati problem pa previsokim cijenama odbijaju i plaše mušterije

Elektronički otpad postaje sve veći svjetski problem. Prema nekim procjenama, do 2030. godine njegova proizvodnja na svjetskoj razini iznosit će 82 milijuna tona godišnje. Riječ je o uređajima napajanima električnom strujom ili baterijom, a uključuju mobilne telefone, električne igračke, televizore, mikrovalne pećnice, elektronske cigarete, laptope i druge uređaje.

Jedan od načina smanjenja ove vrste otpada je i popravak elektroničkih uređaja, što ne samo da ima pozitivan utjecaj na naš prirodni okoliš, već i na naš džep. Naime, upravo popravak elektroničkih uređaja štiti naš planet, ali i štedi novac, štiti radna mjesta i potiče lokalnu ekonomiju. Zoran Stašević, pročelnik Sekcije RTV elektroničari-precizni mehaničari Udruženja obrtnika grada Zagreba, ne slaže se s tvrdnjom da se nove televizore ne isplati popravljati.

Kaže kako se čak 80 do 90 posto televizora može popraviti. Danas se puno manje popravlja na komponentnoj osnovi kao nekada, mijenja se cijela garnitura ili modul. „Najveći dio kvarova čini pozadinska rasvjeta i LED-ice, a to je sve zamjenjivo. Napajanje možeš popraviti, ugraditi drugi software, ima dosta prostora za spas televizora. Dosta mojih mušterija dođe i popravi si stari televizor i spoji ga putem HDMI ulaza na media box ili na receiver nekog od pružatelja TV usluga. Nema potrebe uložiti 500 eura u novi televizor, kad se stari da popraviti za recimo 50 do 150 eura“, ističe Stašević.

Buđenje svijesti

Sekcija i Udruženje već desetak godina provode povodom Dana planeta Zemlje akciju „Ne bacajte vaš elektronički uređaj“. Njezin cilj je kod građana probuditi svijest o važnosti pregleda uređaja prije bacanja u otpad jer TV, LCD, led tv, audio uređaji i ostali elektronički uređaji mogu biti spašeni i popravljeni. „Svaki aparat vrijedno je pregledati prije bacanja. Time čuvate prirodu, štedite svoj novac, čuvate radna mjesta i pomažete lokalnu ekonomiju.

U tom smislu objavljujemo naš letak s popisom servisera u Zagrebu i upućujemo građane na naše Udruženje, kako bi potražili uslugu naših obrtnika“, priča nam Stašević. Dodaje kako iz perspektive njegova obrta može reći da do 90 posto aparata koji mu dođu u ruke budu popravljeni i to na način da je popravak bio isplativ.

„Većina toga se odnosi na TV aparate. Ima nešto manje malih kućanskih aparata i svega onoga što mogu i znam popraviti. Isplativost popravka ovisi naravno o vrijednosti aparata jer npr. mali i jeftini aparati poput kuhinjskog miksera, mlinca za kavu nisu za popravak jer ili nemaju dostupnih dijelova ili sam zahvat oko njih i utrošeno vrijeme koštaju više od samog aparata. Znači, popravljaju se mahom aparati koji vrijede barem od 100 do 150 eura na više“, dodaje Stašević.

Ne treba podržavati politiku ‘potroši i baci’ kojoj su većinom sklone mlade generacije

Reciklažna dvorišta

Koliko je naše društvo potrošački nastrojeno, najbolje se može vidjeti na reciklažnom dvorištu. „Kada se pogleda prosječno reciklažno dvorište i količina onoga što je tamo bačeno, ne mogu zamisliti jedno takvo reciklažno dvorište u velikom europskom ili svjetskom gradu. Radi se o tonama svega i svačega koje naše potrošačko društvo proizvodi i troši, a što sve više i više postaje ekološki problem. Neke od tih bačenih stvari su mogle biti spašene.

Govorim iz vlastitog iskustva jer mnoge aparate koje sam tamo pokupio uspješno sam popravio i stavio u distribuciju“, tvrdi naš sugovornik te dodaje kako je upravo u jednom takvom dvorištu pronašao potpuno ispravan usisavač kojem je samo bila začepljena usisna cijev nekim stranim tijelom. Na pitanje je li popravljanje uređaja postalo preskupo za građane, Stašević kaže da ovisi, naravno, o vrsti kvara. „Evo, konkretno, TV 55 ich-a, zamjena led rasvjete u ekranu cca 150 eura, novi TV takve veličine cca 500 eura – isplativo?! Razbijeni ekran – nažalost neisplativo, jer dio ako i jest dobavljiv, cjenovno s uslugom prelazi vrijednost uređaja.

Vjerojatno je kod bijele tehnike nešto drugačije, pa kad ode neki veći mehanički dio na perilici rublja ili suđa, ili elektronika, moguće je da se uređaj neće isplatiti popraviti, ali je važno naglasiti kako uvijek treba uređaj prvo dati na pregled majstoru, a ne odmah baciti. Možda ima i kolega kojima se ne da rješavati problem, pa unaprijed previsokim cijenama odbijaju i plaše mušteriju, ali vjerujte, meni je u cilju da moja stranka bude zadovoljna, da cijena popravka bude takva da se svima isplati. To je dobro za posao i tako se posao širi dalje“, kaže ovaj majstor.

Popravak elektroničkih uređaja štiti naš planet, važno je voditi računa o tome kad god možemo

Hiperprodukcija

Dodaje kako on osobno uvijek ima nešto za raditi pa zaključuje da ljudi i dalje imaju želju za popravkom svojih uređaja iako se po reciklažnim dvorištima može zaključiti suprotno. „Zato je ovakve kampanje važno raditi kako bi se šira populacija osvijestila da ne treba podržavati politiku ‘potroši i baci’, mada mlade generacije nažalost imaju sklonost takvom razmišljanju, pogotovo jer se od elektroničkog uređaja tipa mobitel, TV, uvijek traži više-brže-jače. No, dokle?“ pita se Stašević te ističe još jedan problem.

Naime, činjenica je kako su mnogi uređaji koji se posljednjih godina proizvode lošije kvalitete od onih koji su se proizvodili prije dvadesetak godina. „Radi se naprosto o hiperprodukciji i želji da nešto traje određen period kako bi industrija imala što raditi i prodavati. Poznavanje tehnologije materijala je takvo da se konstrukcijom uređaja i softwareom danas može ograničiti rok uporabe nekog uređaja.

Tu mislim na problem programiranog kvarenja nakon isteka jamstva, što naravno ne možete dokazati. Ključna je i potreba samog tržišta da ima uvijek nešto novo, samo dokle, jer perilica rublja bude uvijek prala, ne bude kuhala i slično. Sve to ima utjecaja na to da aparati ne budu vječni”, zaključuje naš sugovornik.