Planine su postale mjesto adrenalinskog uzbuđenja

Puno je izletnika koji nemaju iskustvo boravka u planinama i nisu upućeni kako se ponašati u prirodi i prema divljim životinjama

Priroda i njezine ljepote svakodnevna su inspiracija mnogima koji iz nje crpe snagu i energiju za svoje aktivnosti. Posebna skupina ljudi koja je itekako svjesna očaravajuće ljepote i snage prirode su planinari, zaljubljenici u planine uz koje ih vežu brojni trenuci opuštanja, zabave, uživanja i stvaranja nezaboravnih uspomena.

No, i planinari su svjesni važnosti očuvanja prirode, postoje pravila kojih se moraju pridržavati, a u sklopu Hrvatskog planinarskog društva djeluje i Komisija za zaštitu planinske prirode koja educira planinare o tome kako se trebaju ponašati i na što trebaju posebno paziti. Pročelnik Komisije za zaštitu planinske prirode prof. dr. sc. Davor Škrlec pojasnio je kako ljudi utječu na prirodu i što je potrebno znati tijekom boravka u njoj.

ENERGREEN: Ove godine obilježava se 150 godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj. Kako ljudi svojim boravkom u planini utječu na nju?

DŠ: Planine su u prošlosti uvijek imale mitsku ulogu domova za božanstva, vile i ostala neobična bića, što je nedavno u svom osvrtu na Meti napisao predsjednik HPS-a Darko Berljak prisjećajući se svojih iskustava iz Nepala i planinarskih ekspedicija na Himalaje. Upravo se kroz obilježavanje 150 godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj prisjećamo kako su u početku organiziranog planinarenja znatiželja i istraživanje planina, bili glavni razlozi posjećivanja planina. Tako su s vremenom izgrađeni planinarski domovi, kuće i skloništa, razvili smo cijelu mrežu planinarskih putova što je omogućilo da veći broj ljudi posjećuje planinska područja. Međutim, nisu svi posjetitelji planina planinari. Puno je izletnika koji nemaju iskustva boravka u planinama i nisu upućeni kako se ponašati u prirodi i prema divljim životinjama.

Planine su postale mjesto adrenalinskog uzbuđenja, pa enduro biciklizam i njegove varijante postaje sve prisutniji, nažalost i na planinarskim putovima gdje mu nije mjesto. Posljednjih godina se susrećemo i s motornim vozilima u planinama, posebno quadovima koji osim uništavanja putova bukom svojih motora plaše i tjeraju divlje životinje iz njihovih staništa. Naša civilizacijska glad za energijom je zbog povoljnih uvjeta za iskorištavanje energije vjetra u planine dovela i vjetroelektrane. Sve je to promijenilo izvorni okoliš koji smo imali još prije pedeset godina u našim planinama. Biljke ne mogu pobjeći, ali povećana prisutnost ljudi, buka, otpad koji ostavljamo i bacamo u prirodu, utječe na promjenu bioraznolikosti, odnosno smanjenja populacije ili prvih naznaka izumiranja. Ako tome dodamo još i utjecaj klimatskih promjena, kao prvi vidljivi rezultat je sve veća prisutnost divljih zvijeri i životinja u blizini ljudskih naselja, pa čak i u naseljima odnosno gradovima.

ENERGREEN: Koji je zadatak Komisije za zaštitu planinske prirode koja djeluje unutar Hrvatskog planinarskog saveza?

DŠ: Djelovanje Komisije za zaštitu planinske prirode HPS-a dobro je definirano Pravilnikom Komisije čija je posljednja revizija prihvaćena na Skupštini Hrvatskog planinarskog saveza  8. lipnja 2024. godine. Komisija je stručno i savjetodavno tijelo HPS-a iz područja zaštite planinske prirode, usmjerava i koordinira aktivnosti HPS-a iz područja zaštite planinske prirode, potiče djelatnost osnovnih planinarskih udruga u području zaštite planinske prirode, surađuje s Ministarstvom nadležnim za zaštitu okoliša i zaštitu prirode, upravama zaštićenih područja, Hrvatskim šumama i turističkim zajednicama.

Za projekte i zahvate koji imaju utjecaj na prirodu predlaže službeno mišljenje za Izvršni odbor HPS-a u javnim savjetovanjima ili na temelju vlastitih zapažanja, i u tom dijelu potičemo planinarske udruge na proaktivno i pravovremeno djelovanje u zaštiti prirode. Poseban zadatak je promocija zaštite planinske prirode u HPS-u, ali i u javnosti pa smo u tu svrhu napravili plakat „Ne ostavljajte tragove“ koji možete pronaći gotovo u svakom planinarskom objektu. Na Skupštini HPS-a 21. svibnja 2022. godine usvojena je Deklaracija o zaštiti i očuvanju hrvatskih planina, na što smo posebno ponosni jer predstavlja jedinstveni strateški dokument iz zaštite planinske prirode jednog nacionalnog udruženja u Europi.

Obrazovanje je najvažnija komponenta našeg djelovanja pa se svake godine održava tečaj za čuvare planinske prirode HPS-a na koji se mogu prijaviti članovi planinarskih udruga koji se žele aktivno uključiti u zaštitu planinske prirode. Tečaj se sastoji od predavanja i terenskog rada uz suradnju s javnim ustanovama za zaštitu prirode. Polaznici tečaja steknu sva potrebna znanja koja im trebaju da aktivno organiziraju aktivnosti iz zaštite planinske prirode u svojim udrugama te da javno djeluju u svojim lokalnim sredinama prvenstveno sustavu obrazovanja od vrtića do srednje škole.

Kazne za zagađivanje tla i vode, iako postoje u zakonu, ne primjenjuju se u praksi

ENERGREEN: Koje su glavne poruke spomenutog plakata „Ne ostavljajte tragove“ i Deklaracije o zaštiti i očuvanju hrvatskih planina?

DŠ: Plakat „Ne ostavljajte tragove“ hrvatska je inačica koncepta „Leave no trace“ koji je nastao u Sjedinjenim Američkim Državama što podržava i njihova nacionalna parkovna agencija. Temelji se na sedam principa koji određuju načela ponašanja u prirodi, a ideja koncepta je da jednostavna mjesta koja obilazite ostavite u stanju jednakom ili boljem nego što ste ih zatekli. Deklaracija je dokument kojim se HPS i planinarske udruge i cjelokupno članstvo obvezuju da će provođenjem deset općih načela i deset načela osobnog djelovanja brinuti za zaštitu i trajno očuvanje prirode hrvatskih planina.

Spomenuta načela dotiču se svih problema koji su danas prepoznati kao utjecaj ljudi na planinsku prirodu i daju okvir kako bi kao zajednica i pojedinci trebali djelovati da smanjimo svoj utjecaj na planinsku prirodu. Cilj oba dokumenta je promocija i podizanje svijesti  o zaštiti planinske prirode, ne samo planinarskoj zajednici nego i široj javnosti, te je njihovo predstavljanje u javnosti jedan od najvažnijih zadataka čuvara planinske prirode.

Popularno je bacati otpad u prirodne jame i tek je nedavno jedan takav prekršaj sankcioniran

ENERGREEN: Što je zadaća čuvara planinske prirode? Treba li im povećati opseg djelovanja kako bi značajnije štitili planinsku prirodu?

DŠ: Čuvari planinske prirode imaju glavni zadatak da organiziraju i provode aktivnosti u osnovnim planinarskim udrugama, što uključuje pripremu i izvođenje opće planinarske škole u području zaštite planinske prirode, organiziraju predavanja, radionice, akcije u prirode, praćenja stanja i organiziraju suradnju s  ostalim dionicima i javnim ustanovama na području njihove udruge. Ovo su samo najvažnije zadaće čuvara planinske prirode, a ostale su nabrojane u Pravilniku Komisije za zaštitu planinske prirode HPS-a.

Česta je frustracija čuvara planinske prirode, da u slučajevima kršenja Zakona o zaštiti prirode nemaju ovlasti koje imaju službene osobe jer su ograničeni samo na usmeno upozoravanje što u nekim situacijama riskira konflikt i fizički obračun. Kako su u istoj poziciji i čuvari prirode koji su zaposlenici javnih ustanova zaštićenih područja, očito je da su potrebne izmjene u sustavu zaštite prirode u Hrvatskoj. Prvi korak je sigurno bolja koordinacija svih dionika koji brinu o zaštiti prirode i učinkovitije funkcioniranje komunalnih redara i državne inspekcije, uz ozbiljnije novčane kazne za prekršitelje zakona što bi sigurno utjecalo na odvraćanje od kršenja zakona.

Posljednjih godina se susrećemo i s motornim vozilima u planinama koja uništavaju puteve

ENERGREEN: Postoje li planinski dijelovi u Hrvatskoj koje treba jače štititi od ljudi zbog postojeće ili potencijalne devastacije?

DŠ: Danas imamo nekoliko područja u Hrvatskoj koja su u kategoriji najviše zaštite – strogi rezervati, u kojima je zabranjena svaka ljudska aktivnost osim znanstvenih istraživanja. To su strogi rezervat Bijele i Samarske stijene, te Hajdučki i Rožanski kukovi. Možemo reći da je tako u teoriji, ali strogi rezervat Bijele i Samarske stijene su otkrili i istražili planinari, tako da se posebnim planom upravljanja posjetiteljima ovog područja nastoji postići kompromis između zatečenog stanja i želje da se ograniči posjećivanje zaštićenog područja. Mnogima je nepoznato da u svakom nacionalnom parku imamo određene zone stroge zaštite u kojima je također zabranjeno posjećivanje i bilo kakva ljudska aktivnost.

Moram istaknuti da je većina planinskog područja u Hrvatskoj u nekoj vrsti zaštite, međutim neka od tih područja su pod većim komercijalnim pritiskom posjećivanja ili gospodarskog iskorištavanja (šume, mineralne sirovine,…). Kod javnih ustanova zaštićenih područja koje su u istoj kategoriji uočljiva je razlika u organizaciji i kadrovskoj osposobljenosti, što cijeli sustav onda čini manje učinkovitim u zaštiti prirode. Područje Dinare je jedno od takvih planinskih dijelova koji je zakonom proglašen kao park prirode. Četiri godine od donošenja zakona još uvijek ne postoji javna ustanova za upravljanje parkom prirode, pa tako i temeljni dokumenti za upravljanje tim zaštićenim područjem. Dakle, bolje upravljanje postojećim zaštićenim područjima, i nakon toga može se provesti analiza da li još neki planinski dio treba zaštiti kako bi se sačuvala planinska priroda.

Svake se godine održava tečaj za čuvare planinske prirode Hrvatskog planinarskog saveza

ENERGREEN: Čini se kao da sve više ljudi planinari. To je dobro za njih, ali je li dobro i za planine?

DŠ: U pandemiji su mnogi ljudi ponovo otkrili prirodu i planinarenje je postalo atraktivna aktivnost u slobodno vrijeme. Međutim, kad pogledate objave na društvenim mrežama ili poslušate  predavanja u planinarskim društvima sve više se ističe riječ – osvajanje. Mi više ne istražujemo planine, ne istražujemo planinsku prirodu, nego osvajamo prostor. Objave fotografija na društvenim mrežama dodatno potiču ljude na „osvajanje“, pa na nekim lokacijama, pogotovo vikendima, nastaju prava zagušenja zbog broja ljudi koji baš tamo žele napraviti selfi.

Posljednji takav slučaj sam doživio na Učki kad je novootvoreno sklonište Kremenjak kontinuirano bilo okupirano s više desetaka ljudi koji su došli samo pogledati sklonište. U blizini je napravljena promatračnica za ptice, a i samo sklonište ima takvu namjenu. Ali naravno da zbog tolikog broja ljudi nije bilo niti jedne ptice koja bi se mogla promatrati.  Ako još postoji neki pristupni put da se može doći autom gužva postaje neizdrživa. Jedan od loših primjera je postavljanje adrenalinskih ferata, čak i u zaštićenim područjima prirode bez prethodne procjene utjecaja na prirodu koja je obveza po Zakonu o zaštiti prirode.

Dakle ne radi se o slučajevima gdje je namjera postojeći ili novi planinarski put napraviti sigurnim za planinare, nego se namjerno osvaja dio planinske prirode koji bi inače bio teško dostupan za ljude. Bez procjene utjecaja na prirodu nitko ne može znati kako će prisutnost ljudi utjecati na bioraznolikost lokacije i kakav će utjecaj radova i konačnici korištenja biti na georaznolikost. Imamo nekoliko takvih primjera u Hrvatskoj koji su se dogodili u posljednje vrijeme poput via ferata Bat na Crnopcu te  ferata „Devet tornjeva“ i „Vjetar s Dinare“ na Dinari.

Davor je na čelu Komisije koja svake godine educira oko 30-ak novih čuvara planinske prirode

ENERGREEN: Kako osvijestiti ljude da čuvaju prirodu, da ne bacaju otpad, da ne zagađuju vode? Je li to teško?

DŠ: To je dugotrajan i složen proces, ali ga na temelju tuđih iskustava možemo značajno skratiti. Više se mora ulagati u obrazovanje i informiranje ljudi, kontinuirano kroz cijelu godinu i prilagođeno za sve dobne skupine. Tako se dobiva sve veći broj posjetitelja planina koji su u funkciji njezine zaštite. Koncept „Ne ostavljajte tragove“ je u SAD-u pokazao izvrsne rezultate i uz manje prilagodbe lako se može primijeniti i u Hrvatskoj.

Kod nas se nažalost sve svodi na „proljetna čišćenja“ prirode, a onda smo u ostalim godišnjim dobima aktivni zagađivači. Osim „mrkve“ sustav mora imati i „batinu“. Sankcije i kazne za bacanje otpada i općenito zagađivanje tla i vode iako postoje u zakonu, ne primjenjuju se u praksi. Pogotovo je popularno bacati otpad u prirodne jame i tek je nedavno jedan takav prekršaj kazneno sankcioniran kao zločin protiv prirode. Da se ta praksa počne bolje primjenjivati i u ostalim slučajevima, onečišćenja u prirodi brzo bi uočili pozitivni pomak u boljem osvješćivanju ljudi.

Hrvatski planinarski savez posebnu pažnju posvećuje očuvanju planinske prirode kroz edukaciju planinara

ENERGREEN: Imate li u praksi nekih pozitivnih primjera zaštite okoliša do koje je došlo djelovanjem ljudi?

DŠ: Često se ističu samo primjeri gdje su građani svojim djelovanjem spriječili ili pokušavaju spriječiti zahvate i projekte koji bi ugrozili prirodu. Posljednji primjeri koji su prepoznati u Hrvatskoj su nedavni prosvjedi zbog izgradnje male hidroelektrane kod izvora Une ili građanska inicijativa da se spriječi otvaranje kamenoloma na Ivanščici. Komisija za zaštitu planinske prirode je angažirana po tom pitanju u svim slučajevima koji se odnose na planinsku prirodu, pa je tako HPS reagirao u slučaju davanja koncesije za otvaranje kamenoloma na Majstorskoj cesti u parku prirode Velebit.

Međutim pozitivni primjer koji želim istaknuti je projekt očuvanja planinskih pašnjaka na Dinari – „Dinara back to LIFE“ koji je financiran iz europskog fonda LIFE. Cilj projekta je sačuvati bioraznolikost na planini zbog gubitka stoke koja je ispašom održavala te pašnjake. Jedan dobar sinergijski projekt koji je udružio BIOM, našu poznatu udrugu za zaštitu prirode, planinarska društva, fakultete, Hrvatske šume i lokalnu zajednicu. Takvih projekata trebamo imati što veći broj, jer se ne možemo zadovoljiti samo akcijama čišćenja i pošumljavanja.