‘Junk food’ u morskim dubinama: ‘Može dovesti do bolesti i smrti’

Bušenje oceanskog dna u potrazi za mineralima moglo bi imati goleme posljedice za sitne životinje koje čine temelj golemog morskog hranidbenog lanca, a time i za ribarstvo te hranu koja završava na našim tanjurima, pokazuje novo istraživanje, piše AP.

Rudarenje na velikim dubinama podrazumijeva bušenje morskog dna radi „polimetalnih konkrecija“ bogatih ključnim mineralima poput bakra, željeza, cinka i drugih.

Iako komercijalna eksploatacija još nije započela, mnoge države ulažu u razvoj tehnologija za dubokomorsko rudarenje zbog sve veće potražnje za tim mineralima u električnim vozilima i drugim elementima energetske tranzicije, kao i za potrebe tehnologije i vojske.

Što je otkrilo istraživanje

Znanstvenici sa Sveučilišta Havaji proučavali su područje Tihog oceana na dubini od oko 200 do 1.500 metara ispod razine mora. Njihovi rezultati, objavljeni u znanstvenom časopisu Nature Communications, pokazuju da bi otpad nastao rudarenjem mogao utjecati na organizme od sićušnih kozica manjih od 2 milimetra pa sve do riba dugih oko 5 centimetara.

Kada rudarske tvrtke izvuku mineralima bogate konkrecije na površinu, moraju ponovno ispustiti višak morske vode, blato i sediment natrag u ocean. Time nastaje zamućeni oblak čestica veličine prirodnih čestica hrane koje inače konzumira zooplankton na tim dubinama.

Budući da oko polovice oceanskog zooplanktona živi na tim dubinama, ako ti organizmi počnu jesti čestice otpada, što glavni autor studije Brian Popp naziva „junk foodom“, to bi moglo utjecati na oko 60 % mikronektona koji se njima hrane.

U provedbu 18 ekoloških projekata dm uložio više od 74.000 eura

Velik problem

Takva pothranjenost predstavlja problem jer su ti sitni organizmi temelj hranidbenog lanca, što naposljetku može utjecati i na komercijalno važne vrste riba poput, primjerice, tune.

„Ribe s površine mogu zaroniti duboko i tamo se hrane. Ako organizmi na tim dubinama nestanu jer se njihov hranidbeni lanac urušio, to bi moglo pogoditi i više razine hranidbenih mreža te komercijalni ribolov“, rekao je Michael Dowd, glavni autor studije i doktorand oceanografije.

Iako su ranija istraživanja već upozoravala na štetne utjecaje rudarenja na morskom dnu, ovo se usredotočuje na srednje slojeve oceana.

Mogući izvori alternativa

Znanstvenici ističu da je potrebno dodatno istražiti na kojoj dubini i kakve kvalitete bi se otpadna voda i sediment trebali vraćati u ocean. No upozoravaju da bi vraćanje otpada na morsko dno ili na druge dubine moglo biti jednako štetno za okoliš, samo na drugačije načine.

Popp je naglasio da možda uopće nije potrebno kopati po oceanskom dnu te da bi se metali mogli pribavljati iz alternativnih izvora, poput recikliranja baterija i elektroničkih uređaja ili prerade postojećeg rudarskog otpada.

„Ako bi samo jedna tvrtka rudarila na jednom mjestu, utjecaj bi bio ograničen. No ako brojne tvrtke to čine godinama i ispuštaju velike količine materijala, posljedice bi se proširile na cijelu regiju,“ rekao je Dowd. „Što više rudarenja, to veći problem.“

Rijeka Neretva posebno pogođena modernom pošasti

Trumpova uredba

Potpuna zabrana rudarenja možda nije realna. Međunarodna uprava za morsko dno (International Seabed Authority), koja regulira aktivnosti izvan nacionalnih jurisdikcija, već je odobrila nekoliko ugovora za istraživanja.

U Sjedinjenim Državama predsjednik Donald Trump iskazao je interes za rudarenje u oceanu tijekom napetih trgovinskih pregovora s Kinom, koja kontrolira velik dio svjetskih zaliha ključnih minerala.

U travnju je Trump potpisao izvršnu uredbu kojom je naložio Nacionalnoj upravi za oceane i atmosferu (NOAA) da ubrza postupak izdavanja dozvola za rudarenje morskog dna, a u svibnju je njegova administracija najavila mogućnost prodaje koncesija za vađenje minerala u blizini Američke Samoe. Prošlog je mjeseca NOAA poslala Bijeloj kući nacrt pravilnika radi pojednostavljenja postupaka.

Razne prijetnje

Ekološke udruge protive se rudarenju na velikim dubinama, upozoravajući ne samo na izravnu štetu morskom životu i ekosustavu, već i na poremećaj ugljikovog dioksida koji je trenutačno pohranjen u oceanu i na njegovu dnu, a čije oslobađanje može pridonijeti globalnom zatopljenju.

„Studija je jasno pokazala da se utjecaji ne bi nužno ograničili samo na dubinu na kojoj se ispušta oblak otpada,“ rekla je Sheryl Murdock, postdoktorska istraživačica s Državnog sveučilišta Arizone, koja nije sudjelovala u istraživanju. „Pitanje je vrijedi li nekoliko minerala mogućeg uništenja načina na koji oceani funkcioniraju?“

Diva Amon, morska biologinja i postdoktorska istraživačica sa Sveučilišta Kalifornija u Santa Barbari, pohvalila je istraživanje zbog ukazivanja na moguće posljedice. „Sve to može dovesti do bolesti, migracija ili uginuća vrsta. Ovisno o razmjerima, to bi moglo imati još teže posljedice, uključujući izumiranje vrsta,“ rekla je Amon, koja nije sudjelovala u studiji, ali je ranije surađivala s nekim od autora.

„Potrebno je još mnogo istraživanja prije nego što se može donijeti informirana odluka o tome kako upravljati tom industrijom, ako do nje dođe, na način koji će spriječiti ozbiljnu štetu oceanima i njihovim ekosustavima“, zaključuju znanstvenici.

Hrvatske znanstvenice otkrile novi morski biotoksin u jadranskim dagnjama