Zone u Hrvatskoj za koje rijetki znaju: Tu nije pametno kopati

Tijekom listopada 2025. godine stručna služba Javne ustanove NATURA VIVA provela je praćenje stanja populacije maha tresetara (Sphagnum palustre) u okviru redovnog monitoringa u Posebnom botaničkom rezervatu Cret Banski Moravci.

Riječ je o acidofilnom cretu, staništu izrazito ovisnom o vlažnim i kiselim uvjetima, koje danas čuva svega nekoliko tipičnih cretnih vrsta. Od karakterističnih vrsta zabilježeni su još kupina (Rubus hirtus), paprat (Pteridium aquilinum), beskoljenka (Molinia arundinacea) te šumska šašina (Scirpus sylvaticus), kazuju iz Ustanove.

Populacija maha tresetara bilježi porast, a sastav i struktura biljne zajednice ostali su nepromijenjeni u odnosu na prethodna razdoblja. Zabilježena je povećana osunčanost površine zahvaljujući redovitom održavanju staništa. Sphagnum palustre je utvrđen na četiri lokacije unutar zaštićenog područja, na očuvanom i stalno vlažnom tlu, što potvrđuje stabilne ekološke uvjete potrebne za njegov rast.

Ekološki značaj i rasprostranjenost

Rod Sphagnum obuhvaća između 200 i 300 vrsta, a u Hrvatskoj su potvrđene 23 vrste. Dosad je poznato 29 lokaliteta na kojima su ovi mahovi pronađeni (Alegro & Šegota 2009; Papp et al. 2013; Alegro et al. 2014a,b). U našoj zemlji mahovi tresetari rastu na različitim staništima – od cretova i vlažnih šuma do travnjačkih površina. S vremenom su mnogi cretovi prošli kroz proces sukcesije, uslijed čega su izgubili većinu izvornih vrsta i poprimili izgled vlažnih šikara.

Mahovi tresetari prepoznatljivi su po sposobnosti neograničenog rasta. Vršni dijelovi stalno se obnavljaju, dok bazalni dijelovi sporo odumiru i stvaraju naslage treseta. Na cretnim staništima te naslage mogu dosegnuti i nekoliko metara debljine, dok su na drugim, sušim staništima pliće.

Zbog svojih specifičnih ekoloških zahtjeva, mahovi tresetari izuzetno su osjetljivi na promjene staništa, posebice na isušivanje i sukcesiju, što čini njihova prirodna staništa među najugroženijima u Hrvatskoj. Rezultati ovogodišnjeg monitoringa ukazuju na stabilnost populacije maha tresetara te na očuvane ekološke uvjete u rezervatu Cret Banski Moravci. Redovito praćenje i održavanje staništa ključni su za dugoročno očuvanje ovog vrijednog cretnog ekosustava i njegove biološke raznolikosti, naglašavaju iz ove Ustanove.

Stiglo važno upozorenje: ‘Moramo pripremiti naše gradove za klimatske promjene’

Električni pastir

Kako bi zaštitili cretnu vegetaciju, djelatnici Javne ustanove NATURA VIVA postavili su električnog pastira u Posebnom botaničkom rezervatu Cret Banski Moravci, oko površine prekrivene cretnom vegetacijom. “Cilj ove aktivnosti je zaštita osjetljivog cretnog staništa od daljnjih oštećenja koja su se tijekom godina pojavila od strane divljih svinja.

Nakon što je pronađeno rješenje za problem poplavljivanja staništa uslijed dabrovih brana, novi izazov predstavljaju divlje svinje, koje sve češće prekopavaju cretno područje i time ugrožavaju njegovu prirodnu ravnotežu.

Postavljanjem električnog pastira nastoji se očuvati vrijedno stanište s mah tresetarom (Sphagnum palustre), koji je do sada utvrđen na četiri lokacije unutar zaštićenog područja, uz vidljivu tendenciju širenja. Nažalost, unutar samo 24 sata od postavljanja, otuđen je akumulator s uređaja. Slučaj je prijavljen policiji te se nadamo povratu otuđenog dijela, kako bi zaštitne aktivnosti mogle biti nastavljene bez prekida”, priopćili su iz ove Ustanove.

Spremnici ugljika

Inače, naslage treseta vrlo su važne zbog ekoloških, klimatskih i gospodarskih razloga. Tresetišta su ogromni spremnici ugljika. Iako pokrivaju manje od 3 % kopnene površine Zemlje, pohranjuju oko 30 % ukupnog svjetskog tlačnog ugljika, što je dvostruko više nego sve svjetske šume zajedno.

Treset nastaje kad biljni materijal u vlažnim, kisikom siromašnim uvjetima ne trune potpuno, pa se ugljik iz biljaka pohranjuje u tlo tisućama godina. Kad se tresetišta isušuju, radi poljoprivrede, šumarstva ili iskopavanja treseta, počinje oksidacija treseta, pri čemu se oslobađa CO₂, jedan od glavnih stakleničkih plinova.

Tresetišta upijaju i zadržavaju velike količine vode, pa smanjuju rizik od poplava i održavaju vodu u sušnim razdobljima. Djeluju kao prirodni filtri jer pročišćuju površinske i podzemne vode zadržavanjem hranjivih tvari i zagađivača.

Tresetišta pohranjuju ugljika više od svih svjetskih šuma zajedno

Ublažavanje klimatskih promjena

Tresetišta su i jedinstveni ekosustavi s brojnim rijetkim i ugroženim biljnim i životinjskim vrstama, poput mahovina roda Sphagnum, biljaka mesožderki (npr. rosika) te specijaliziranih ptica i kukaca. Očuvanje tresetišta ključno je za zaštitu bioraznolikosti.

Treseti se koriste kao sirovina u hortikulturi za uzgoj biljaka, u energetici te u industriji filtracije. Međutim, iskapanje treseta dovodi do uništavanja ekosustava i ispuštanja CO₂, pa mnoge zemlje ograničavaju ili postupno ukidaju eksploataciju treseta.

Obnova tresetišta – rehidratacija te zatvaranje odvodnih kanala, jedan je od najučinkovitijih načina ublažavanja klimatskih promjena i očuvanja prirodnih resursa. Europska unija u okviru Zelene tranzicije potiče zaštitu i obnovu tresetišta kroz programe kao što su EU Nature Restoration Law i LIFE projekti.

Rijetka područja

Tresetišta u Hrvatskoj su rijetka i prostorno ograničena, jer klimatski i geološki uvjeti nisu svugdje pogodni za njihovo formiranje. Nalazimo ih uglavnom u gorskim područjima (Gorski kotar, Lika, delnice, Crni Lug, Risnjak), u područjima nizinskih poplavnih ravnica (Podravina, Lonjsko polje, Kopački rit) te lokalno u močvarnim dolinama i uz izvore hladnih voda.

Najpoznatija tresetišta u Hrvatskoj su:

• Bijele i Samarske stijene (Gorski kotar) – planinska tresetišta s mahovinama Sphagnum i rijetkim biljkama.
• Čorkova uvala u Nacionalnom parku Plitvička jezera – tresetište s važnim ulogama u zadržavanju vode i stvaranju izvora.
• Trstenik kod Đurđevca (Đurđevački peski) – nizinsko tresetište od velikog ekološkog značaja.
• Lonjsko polje – ima djelomično tresetna močvarna područja s bogatom faunom ptica močvarica.
• Kopački rit – tresetna staništa u kombinaciji s poplavnim šumama i vodenim površinama.