Prastaro Carstvo usred Zagreba: Već pola milijarde godina održavaju red

Zagrebački Botanički vrt objavio je fotografije na kojima se vide razlagačke gljive, važna karika svakog ekosustava, kako su napisali u objavi na društvenim mrežama. “Saprotrofne iliti razlagačke gljive apsolutno su neprocjenjiva karika svakog ekosustava. Neophodne su za kruženje elemenata u prirodi jer razgrađuju mrtvu organsku tvar na jednostavnije, anorganske sastavnice, koje tako postaju dostupne drugim živim organizmima.

Na mjestu panja starog kestena (Polje 50) jutros ovakva slika: vrijeme je hladnjikavo, maglovito i vlažno te idealno za “curke” iz ovog prastarog Carstva, koje već pola milijarde godina “delaju reda” na Zemlji!

Bez gljiva i bakterija planet bi se zagušio u organskom otpadu, koji bi se gomilao i gomilao, a silna korisna tvar stajala bi, nedostupna za ponovnu uporabu”, napisali su iz Botaničkog vrta PMF-a u Zagrebu.

Tihi arhitekti života u šumi

Objava Botaničkog vrta potaknula nas je da potražimo više informacija o ovim gljivama. Tako doznajemo da, dok se šumom širi miris vlažnog tla i raspadnutog lišća, nevidljiva mreža života neumorno radi ispod naših nogu. Riječ je o razlagačkim ili saprotrofnim gljivama, tisućama vrsta koje svakodnevno recikliraju prirodu, vraćajući hranjive tvari natrag u ekosustav.

Naziv saprotrof potječe od grčkih riječi sapros (truo) i trophē (hranjenje). Ove gljive ne napadaju žive organizme, već se hrane mrtvom i raspadajućom organskom tvari, od lišća i granja do trupaca i životinjskih ostataka. Prema Encyclopaedia Britannici, one čine ključnu skupinu tzv. „razlagača“, organizama bez kojih bi se mrtvi materijal gomilao, a tlo izgubilo plodnost.

„Da nema razlagača, hranjive tvari ostale bi zarobljene u mrtvom materijalu,“ objašnjavaju znanstvenici u publikaciji National Park Servicea. „Biljke ne bi imale pristup dušiku i fosforu, a cijeli bi ekosustav s vremenom kolabirao.“

Kako rade?

Saprotrofne gljive provode ono što bi se moglo nazvati „probavom izvan tijela“. Izlučuju enzime u okolinu, a ti enzimi razgrađuju složene organske spojeve poput celuloze i lignina. Tek kad se te tvari razgrade na jednostavnije molekule, gljive ih apsorbiraju kroz svoje hife, tanke niti koje prodiru duboko u tlo ili drvo.

Znanstveni radovi objavljeni u National Center for Biotechnology Information (NCBI) navode da se kroz tu razgradnju oslobađaju goleme količine ugljika, dušika i fosfora, što razlagačke gljive čini jednim od glavnih regulatora kruženja tvari u prirodi.

Ne razgrađuju sve gljive isti materijal. „White-rot“ (bijela trulež) gljive razgrađuju i celulozu i lignin, što drvetu daje svijetlu, spužvastu teksturu. Suprotno njima, „brown-rot“ gljive razgrađuju uglavnom celulozu, dok lignin ostaje, ostavljajući iza sebe tamnosmeđe, lomljivo drvo. Primjeri su gljive iz rodova Trametes i Gloeophyllum, koje imaju presudnu ulogu u prirodnom raspadu drveća, ali i u gospodarskim procesima poput kompostiranja i bioremedijacije, čišćenja zagađenih tala pomoću mikroorganizama.

Tihi junaci kruženja života

U šumskom tlu, svaka razlagačka gljiva dio je goleme mreže koja održava ravnotežu života. Iako ih rijetko primjećujemo, njihov doprinos nadmašuje vidljive granice. Prema istraživanjima objavljenima u Proceedings of the National Academy of Sciences i NCBI, upravo su gljive zaslužne za većinu razgradnje organskog materijala u tlu, i to više nego bakterije ili kukci.

Osim ekološke uloge, one imaju i praktičan značaj za ljude. Neke vrste saprotrofnih gljiva, poput šampinjona (Agaricus bisporus), uzgajaju se u prehrambene svrhe, dok se druge proučavaju zbog svoje sposobnosti razgradnje plastike i otpada biljnog porijekla.

Razlagačke gljive često se nazivaju „šumskim čistačima“ i „recyclerima života“. No njihova uloga nije samo održavanje čistoće, već su one temelj kruženja tvari koje omogućuje opstanak biljaka, životinja i ljudi. Kako piše GroCycle, obrazovna platforma posvećena gljivama: „Svaki put kad list padne na tlo i nestane, to nije kraj njegova postojanja. To je djelo gljiva i početak novog života.“