Promet je jedan od glavnih izvora onečišćenja u gradovima

Precizni podatci o prometu ključni su za razumijevanje izvora onečišćenja zraka i donošenje učinkovitih politika za njegovo smanjenje

Kvaliteta zraka ključna je za zdravlje ljudi i okoliša, no posljednjih desetljeća suočavamo se s ozbiljnim problemom njegova onečišćenja. Industrijska proizvodnja, promet, energetski sektor i kućna ložišta glavni su izvori zagađenja, koji u kombinaciji s nepovoljnim meteorološkim uvjetima pridonose povećanoj koncentraciji štetnih tvari u zraku.

Hrvatska, kao i mnoge druge zemlje, bilježi povremena onečišćenja zraka, osobito u urbanim i industrijskim područjima. Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda, kvaliteta zraka redovito se mjeri na više od 20 postaja diljem zemlje. Najveće probleme uzrokuju lebdeće čestice PM10 i PM2,5, dušikov dioksid (NO2), sumporov dioksid (SO2) te prizemni ozon (O3).

Najviše koncentracije onečišćenja uočene su u područjima s razvijenom industrijom, kao što su Zagreb, Rijeka, Kutina, Osijek i Sisak. Također, u hladnijim mjesecima problem predstavlja i povećana emisija čestica iz kućnih ložišta i prometa, osobito u gradovima koji se nalaze u dolinama ili kotlinama, gdje se zrak sporije izmjenjuje.

Ugroženo zdravlje

Loša kvaliteta zraka ozbiljna je prijetnja zdravlju, povezana s raznim akutnim i kroničnim bolestima. Onečišćenje, uzrokovano lebdećim česticama poput PM2,5 i PM10, dušikovim dioksidom i prizemnim ozonom, može dovesti do respiratornih infekcija, srčanih bolesti i moždanog udara. U Hrvatskoj su prepoznata područja s posebno lošom kvalitetom zraka, a nedavna izvješća bilježe povećane koncentracije štetnih tvari, što naglašava potrebu za stalnim praćenjem i primjenom mjera za poboljšanje uvjeta.

Dugotrajna izloženost onečišćenju može uzrokovati nadražaj dišnih puteva, peckanje očiju te pogoršati simptome kod osoba s kroničnim respiratornim bolestima, djece i starijih ljudi. Osim što utječe na pluća, zagađeni zrak oštećuje krvne žile, ubrzava razvoj ateroskleroze i povećava rizik od srčanih aritmija, infarkta i moždanog udara. Osobe s astmom, bronhitisom i kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću često osjećaju pogoršanje simptoma tijekom razdoblja visoke razine zagađenja.

Istraživanja pokazuju da fine lebdeće čestice mogu prodrijeti duboko u pluća i krvotok, dodatno ugrožavajući kardiovaskularno zdravlje. Kako bi se smanjila izloženost, preporučuje se nošenje FFP2 maski koje pružaju bolju zaštitu od sitnih čestica u usporedbi s kirurškim maskama. Također, osobama s osjetljivim zdravljem savjetuje se redovito praćenje izvješća Državnog hidrometeorološkog zavoda, jer zagađenje zraka postaje sve značajniji dio svakodnevice.

Mjerenja kvalitete zraka u Zagrebu pokazala su, posebno zimi, visoke koncentracije lebdećih čestica

Velika zabrinutost

U Hrvatskoj, kvaliteta zraka varira ovisno o regiji i lokalnim izvorima onečišćenja. Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda, kvaliteta zraka kontinuirano se prati na više mjernih postaja diljem zemlje. Trenutni rezultati mjerenja dostupni su na njihovoj web stranici. Također, portal „Kvaliteta zraka u RH“ pruža detaljne informacije o izmjerenim koncentracijama onečišćujućih tvari u zraku.

Kako bi se smanjilo onečišćenje zraka i njegovi negativni učinci na zdravlje, potrebno je poduzeti niz mjera na razini pojedinca, zajednice, ali i države, kao što su primjerice promicanje ekološki prihvatljivih prijevoznih sredstava, poput biciklizma, javnog prijevoza i električnih vozila. Također je važno i smanjenje emisija iz industrije i kućnih ložišta koje se može realizirati poticanjem energetske učinkovitosti i korištenjem čišćih izvora energije.

Potrebna je i bolja regulacija i kontrola kvalitete zraka, što uključuje strože zakone o emisijama i sustavno praćenje zagađenja, te povećanje zelenih površina u urbanim sredinama, budući da biljke i drveće mogu pomoći u filtriranju štetnih tvari iz zraka.

Cestovni promet, osobito dizelska vozila, značajno doprinose onečišćenju zraka u gradovima

Projekt LIFE CityTRAQ

U Hrvatskoj se provodiLIFE CityTRAQ projekt, kojem je cilj unaprijediti politike kvalitete zraka u gradovima kroz razvoj alata koji omogućuju donositeljima odluka prepoznavanje lokacija s lošom kvalitetom zraka (žarišnih točaka) i procjenu utjecaja određenih mjera na kvalitetu zraka. Partneri u projektu su Vlaamse Milieumaatschappij (VMM) – Flamanska agencija za okoliš (Belgija) kao koordinator, Grad Antwerpen (Belgija), Grad Brugge (Belgija), Grad Gent (Belgija), RIVM – Nacionalni institut za javno zdravstvo i okoliš (Nizozemska) i DHMZ – Državni hidrometeorološki zavod (Hrvatska).

O projektu smo razgovarali s Christophom Stroobantsom, voditeljem CityTRAQ projekta iz Flamanske okolišne agencije te s Darijom Brzojom, voditelje Službe za modeliranje kvalitete zraka, istraživanje i primjenu u DHMZ-u te ujedno i voditeljem pilota Zagreb u CityTRAQ projektu.

Možete li nam objasniti glavne ciljeve projekta LIFE CityTRAQ i ulogu DHMZ-a u njemu?

Christophe Stroobants: Zajedno radimo na jačanju kapaciteta europskih gradova za poboljšanje lokalne kvalitete zraka. Mislim na cijeli ciklus lokalne politike – od početnog pregleda izazova u kvaliteti zraka, preko istraživanja rješenja, do procjene učinka primijenjenih politika. CityTRAQ gradovima pruža jednostavan okvir za implementaciju mreže senzora za kvalitetu zraka, omogućujući donošenje politika i procjenu učinaka tih politika temeljenih na podacima. Također nudi alate za snalaženje u sve većim skupovima podataka relevantnih za upravljanje kvalitetom zraka. Npr. naš alat za procjenu integrira sve relevantne podatke o izvorima onečišćenja, poput industrije, prometa i drugih sektora, s modelima kvalitete zraka kako bi se generirali korisni uvidi o doprinosu pojedinih sektora stvaranju žarišta onečišćenja u gradovima. To služi kao polazišna točka za istraživanje mogućih rješenja. Potom, uz podršku našeg scenarijskog alata simulira se potencijalni učinak tih rješenja. Gradovi mogu koristiti ove alate za izradu akcijskih planova koji osiguravaju maksimalnu isplativost njihovih mjera.

Na koji način iskustva flamanskih gradova mogu pomoći Zagrebu u poboljšanju kvalitete zraka?

Christophe Stroobants: Svi se, u neku ruku, suočavamo sa zajedničkim izazovima u europskim gradovima. Naš konzorcij fokusira se na izazove vezane uz pouzdanost podataka dobivenih senzorima za kvalitetu zraka, zatim ograničene resurse unutar gradskih uprava te nedostatak javne podrške za određene politike zaštite zraka. Probleme rješavamo zajednički temeljeno na dugogodišnjem iskustvu Flamanske agencije za okoliš, uz centralizirano upravljanje kvalitetom i analizu podataka. U Gentu primjerice učimo kako komunicirati o mjerenjima kvalitete zraka i politikama na jasan i pristupačan način. Redovno raspravljamo o najvrjednijim CityTRAQ alatima i kako ih možemo prilagoditi za primjenu u drugim europskim gradovima, pri čemu je Zagreb naš glavni demonstracijski pilot. Konačno, kroz našu suradnju identificirali smo ključna područja za poboljšanje znanstvene podloge politika zaštite zraka u Zagrebu te koristimo projekt kao polugu za razmjenu postojećih metodologija iz Flandrije – primjerice, u generiranju podataka o emisijama iz prometa na svim cestama – s našim hrvatskim kolegama.

Nužno je povećanje zelenih površina u gradovima jer biljke pomažu u filtriranju štetnih tvari iz zraka

Zašto je važno prikupljanje preciznih podataka o prometu unutar urbanih područja?

Darijo Brzoja: Precizni podatci o prometu ključni su za razumijevanje izvora onečišćenja zraka i donošenje učinkovitih politika za njegovo smanjenje. Promet je jedan od glavnih izvora onečišćenja u gradovima, posebice emisija dušikovih oksida i lebdećih čestica koje štetno utječu na zdravlje građana. Točniji podaci omogućuju detaljnu analizu utjecaja različitih prometnih segmenata (osobna vozila, javni prijevoz, dostava, industrijski transport) i bolje modeliranje emisija. Na temelju toga, gradske vlasti mogu donositi informirane odluke – optimizirati prometne tokove, uvoditi zone niskih emisija, poboljšati javni prijevoz ili poticati alternativne oblike mobilnosti. U okviru LIFE CityTRAQ projekta razvijamo i alate koji omogućuju lokalnim upravama da na temelju preciznih podataka bolje razumiju kako promet doprinosi onečišćenju zraka te da dizajniraju mjere koje su učinkovite, izvedive i prihvatljive za građane.

Kako funkcioniraju senzori za kvalitetu zraka i kako se oni razlikuju od postojećih automatskih mjerenja i referentnih metoda na službenim postajama za mjerenje kvalitete zraka?

Darijo Brzoja: Senzori za mjerenje kvalitete zraka rade na principu detekcije specifičnih plinova i čestica u zraku pomoću elektrokemijskih ili optičkih senzorskih tehnologija. Njihova glavna prednost je što su manji, jeftiniji i jednostavniji za postavljanje u većem broju lokacija, čime omogućuju detaljniju prostornu pokrivenost i uvid u lokalne izvore onečišćenja. Međutim, važno je razumjeti kako se ovi senzori razlikuju od referentnih metoda koje se koriste na službenim postajama za mjerenje kvalitete zraka. Referentne metode definirane su zakonodavstvom EU i koriste visokoprecizne instrumente s rigoroznom kalibracijom, kontrolom kvalitete i održavanjem. One pružaju podatke koji su pravno valjani za procjenu usklađenosti s graničnim vrijednostima onečišćenja. U DHMZ-u taj posao je povjeren Službi za upravljanje sustavom mjerenja kvalitete zraka. S druge strane, senzori imaju veću nesigurnost u mjerenjima zbog utjecaja temperature, vlage i drugih okolišnih faktora. Zato se podaci senzora često moraju dodatno obrađivati i kalibrirati kako bi bili precizniji. U okviru CityTRAQ projekta kombiniramo senzorske podatke s naprednim metodama obrade i referentnim mjerenjima kako bismo u konačnici dobili pouzdane informacije o kvaliteti zraka u gradovima.

Najveće probleme uzrokuju lebdeće čestice PM10 i PM2,5, NO2, SO2 te prizemni ozon (O3)

Koliko lokacija u Zagrebu će biti pokriveno senzorima i kako su odabrane te lokacije?

Darijo Brzoja: U sklopu projekta nabavljeno je osam senzorskih stanica za grad Zagreb. One su tijekom siječnja i veljače bile kolocirane na postaji za kvalitetu zraka Zagreb-1 na križanju Vukovarske i Miramarske gdje su bile testirane. Naime, usporedna mjerenja važna su kod utvrđivanja kvalitete i pouzdanosti senzora. Nakon testnog perioda, jedna senzorska stanica instalirana je na postaju Zagreb-4 u blizini Jarunskog jezera, jedna je ostala na postaji Zagreb-1, dok je preostalih 6 premješteno na prometne lokacije u gradu dogovorene u suradnji s Gradom Zagrebom. Tražili smo mjesta interesantna zbog povećanog prometa koja u blizini imaju kamere koje mogu detektirati broj i kategoriju vozila. Usporedba broja vozila i izmjerenih koncentracija podatak je koji daje dodatnu vrijednost aktivnostima projekta.

Hoće li se mreža senzora proširivati nakon završetka projekta?

Darijo Brzoja: Grad Zagreb već ima više od 40 senzorskih stanica razmještenih na gradskim lokacijama o kojima skrbi NZJZ Štampar. Uz ovih 8 bit će to u konačnici preko 50 lokacija na kojima ćemo u sljedećih godinu i pol dobiti vrijedne podatke koji će nam poslužiti u mapiranju ključnih informacija o kvaliteti zraka u gradu Zagrebu. Želja nam je izraditi sveobuhvatnu analizu kvalitete zraka u gradu koristeći sve dostupne podatke. S brojem senzorskih stanica možemo biti zadovoljni s obzirom na to da je održavanje ovakve mreže i vrlo zahtjevno i skupo. Senzorska mreža zato u kombinaciji s referentnim mjerenjima i atmosferskim, kemijskim-transportnim te disperzijskim modelima s kojima raspolažemo čini optimalan sustav za praćenje kvalitete zraka u jednom gradu. 

Jesu li dosadašnja mjerenja pokazala neka iznenađujuća ili zabrinjavajuća otkrića o kvaliteti zraka u Zagrebu?

Darijo Brzoja: Rekao bih da za sada nema iznenađenja, no situacija nije sjajna. Dosadašnja mjerenja kvalitete zraka u Zagrebu, uključujući podatke sa službenih mjernih postaja i senzorskih stanica, pokazala su u prvom redu visoke koncentracije lebdećih čestica, osobito tijekom zimskih mjeseci, što se može povezati s grijanjem na kruta goriva, prometom i vremenskim uvjetima koji pogoduju zadržavanju onečišćenja u zraku. Pojedini dijelovi grada, posebno uz prometnice, te uz naselja kuća gdje građani za grijanje koriste kruta goriva često imaju lošiju kvalitetu zraka. Tu su i povišene koncentracije dušikovog dioksida u prometno opterećenim dijelovima Zagreba, poput Slavonske avenije, Zagrebačke avenije i drugih glavnih prometnica. Cestovni promet, osobito dizelska vozila, značajno doprinose onečišćenju zraka. Tijekom razdoblja temperaturnih inverzija (zimi), kada je atmosfera stabilna i nema vjetra, kvaliteta zraka se značajno pogoršava jer se onečišćenje zadržava blizu tla. U takvim situacijama često dolazi i do prekoračenja dnevnih graničnih vrijednosti za lebdeće čestice. Iako ova opažanja nisu neočekivana, potvrđuju potrebu za boljim razumijevanjem izvora onečišćenja i provedbom mjera za smanjenje emisija, osobito u sektorima prometa i malih kućnih ložišta.

Promet je jedan od glavnih izvora onečišćenja u gradovima, posebice emisija dušikovih oksida i lebdećih čestica koje štetno utječu na zdravlje građana

U kojoj se trenutno fazi nalazi projekt i što nas očekuje u narednih 18 mjeseci?

Christophe Stroobants: Trenutno smo otprilike na polovici projekta, što znači da smo već postavili senzore za kvalitetu zraka u sva četiri pilot-grada, a naši alati će biti javnosti predstavljeni ove godine. U sljedećih 18 mjeseci cilj nam je kroz eksperimentalne studije u svakom gradu pokazati dodatnu vrijednost onoga što smo razvili za lokalne donositelje odluka. Do kraja projekta moći ćemo ispričati cjelovitu priču o tome kako smanjujemo opterećenje faza pripreme i evaluacije unutar ciklusa izrade politika za kvalitetu zraka, čime gradskim upravama oslobađamo resurse za učinkovitiju provedbu tih politika.

Postoje li slični projekti u Europi koji mogu poslužiti kao primjer za daljnje unaprjeđenje kvalitete zraka u Zagrebu?

Christophe Stroobants: Da, naravno. CityTRAQ aktivno surađuje s drugim projektima te unutar našeg konzorcija redovito raspravljamo i dijelimo informacije o relevantnim aktivnostima iz drugih inicijativa. Primjerice, predstavnici projekta RI-URBANS sudjeluju u našem Savjetodavnom odboru, uspostavili smo razmjenu iskustava s projektom More4Nature, a također smo dijelili znanja s projektima COMPAIR i DUET o uključivanju građana, evaluaciji utjecaja putem senzorskih podataka te arhitekturi Digital Twin sustava. DHMZ je izgradio snažnu međunarodnu mrežu i izuzetno je cijenjen partner u projektu. Darijo i njegovi kolege redovito sudjeluju u relevantnim radnim skupinama, poput FAIRMODE-a, gdje aktivno doprinose razvoju metoda i strategija za poboljšanje kvalitete zraka.

U Hrvatskoj, kvaliteta zraka varira ovisno o regiji i lokalnim izvorima onečišćenja, a kontinuirano se prati na više mjernih postaja diljem zemlje

Dvije metode mjerenja

Kvaliteta zraka u urbanim sredinama često je narušena emisijama iz prometa, industrije i grijanja na kruta goriva, što dovodi do povećanih koncentracija lebdećih čestica (PM10 i PM2.5) i plinovitih zagađivača poput dušikovog dioksida (NO₂). Posebno su kritična razdoblja zime, kada nepovoljni vremenski uvjeti, poput temperaturnih inverzija, dodatno pridonose zadržavanju onečišćenja blizu tla. Za učinkovito upravljanje kvalitetom zraka, ključno je precizno praćenje razine onečišćenja. Postoje dvije glavne metode mjerenja – referentne metode koje se provode na službenim postajama za mjerenje kvalitete zraka i senzorske tehnologije koje omogućuju širu pokrivenost prostora. Referentne metode mjerenja definirane su zakonodavstvom Europske unije i koriste visokoprecizne instrumente koji prolaze rigoroznu kalibraciju i kontrolu kvalitete. Ovakve metode pružaju pravno valjane podatke za procjenu usklađenosti s propisanim graničnim vrijednostima onečišćenja. Kombinacija referentnih mjerenja, senzorskih stanica i naprednih modela obrade podataka ključna je za učinkovito praćenje i upravljanje kvalitetom zraka u gradovima. Iako senzori nude veću prostornu pokrivenost, njihova integracija s referentnim metodama i međunarodnim znanstvenim spoznajama osigurava točne i relevantne informacije koje mogu pomoći u donošenju politika zaštite okoliša i javnog zdravlja.

---