Svake godine znanstvenici otkrivaju nove vrste

Zbog ljudskih aktivnosti, vrste izumiru 1000 puta brže nego u prirodnim okolnostima. Ti gubici zasjenili su produktivnost prirode i ugrozili dugoročni opstanak čovječanstva

Hrvatska obiluje raznovrsnim prirodnim ljepotama, a s obzirom da je kod nas priroda najbolje sačuvana u planinama tako se i većina zakonom zaštićenih područja nalazi baš u planinama – nacionalni parkovi Risnjak, Sjeverni Velebit, Paklenica, strogi prirodni rezervati Hajdučki i Rožanski kukovi te Bijele i Samarske stijene i parkovi prirode Papuk, Velebit, Medvednica, Žumberak – Samoborsko gorje, Učka, Velebit, Dinara i Biokovo.

Hrvatski planinarski savez, kao krovna ustanova koja okuplja planinarska društva u našoj zemlji, brine o zaštiti prirode kroz komisiju za zaštitu prirode i njezine članove – čuvare planinske prirode. Ova Komisija je osnovana 1971. godine, a njezina svrha je da surađuje s državnim tijelima za zaštitu prirode, organizira stručne seminare i predavanja, provodi školovanje čuvara planinske prirode, te pruža podršku raznim konstruktivnim akcijama za zaštitu planinske prirode.

Posebna pažnja polaže se na suradnju s upravnim tijelima i institucijama lokalne, regionalne i državne razine, stručnim i znanstvenim ustanovama, stručnim pojedincima te lokalnim stanovništvom, kroz raznovrsne afirmativne programe, projekte i akcije. Komisija potiče i podržava razne ekološke akcije poput akcija zaštite proljetnica, čišćenja planinarskih staza, pošumljavanja planinskih prostora i slično.

Planinari pokretači

Zaštita prirode, osobito planinske prirode, jedan je od osnovnih ciljeva planinarske organizacije. Od kraja 19. stoljeća, kada je ideja o potrebi zaštite tek počela prodirati u našu sredinu, njezini su glavni pobornici bili planinari. S vremenom je zaštita prirode postala još važnija zbog nagle industrijalizacije i intenzivne šumske eksploatacije.

Upravo su planinari bili inicijatori zakonske zaštite mnogih vrijednih prirodnih predjela. Prvi nacionalni parkovi u Hrvatskoj proglašeni su Financijskim zakonom 1928. zaslugom predsjednika Hrvatskog planinskog društva (HPD) Ivana Krajača.

Nacionalni park Risnjak proglašen je zaslugom potpredsjednika HPD-a dr. Ive Horvata, a nacionalni parkovi Paklenica i Mljet na poticaj predsjednika Planinskog saveza Hrvatske akademika Branimira Gušića. I danas su planinarske udruge i planinari pojedinci glasni pobornici očuvanja prirode u Hrvatskoj.

Bioraznolikost

Hrvatska je jedna od potpisnica Konvencije o biološkoj raznolikosti Ujedinjenih naroda (Rio de Janeiro, 1992.), čiji je jedan od glavnih ciljeva očuvanje bioraznolikosti. Bioraznolikost je, prema navedenoj konvenciji, sveukupnost svih živućih organizama koji su sastavni dijelovi kopnenih, morskih i drugih vodenih ekosustava i ekoloških kompleksa; te uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta, te raznolikost između ekosustava.

Hrvatska se smatra jednom od najbogatijih zemalja Europe po bioraznolikosti. Uzrok tome je specifičan geografski položaj Hrvatske na razmeđi tri biogeografske regije od kojih svaku karakteriziraju osobiti ekološki, klimatski i geomorfološki uvjeti. Velika raznolikost staništa rezultirala je i velikim bogatstvom divljih svojti (vrsta i podvrsta). Točna brojnost divljih vrsta u Hrvatskoj nažalost još uvijek nije poznata. Do sada je ukupno poznato oko 40.000 vrsta, od čega je većina (oko 25.000) beskralješnjaka.

Međutim, pretpostavljeni broj vrsta znatno je veći, pri čemu se procjene kreću od najmanje 50.000 do više od 100.000. Svake godine znanstvenici bilježe, otkrivaju i opisuju nove vrste i podvrste. Takvi su nalazi rjeđi kad su u pitanju ribe, vodozemci i gmazovi, ptice i sisavci, kao i vaskularna flora budući da su ove skupine relativno dobro poznate. S druge strane, skupine poput algi, mahovina, gljiva te beskralješnjaka vrlo su slabo istražene. U prilog tome govori činjenica da se svake godine utvrdi nekoliko desetaka novih vrsta beskralješnjaka za faunu Hrvatske, od čega se značajan broj i opiše kao nove vrste za znanost.

Planinari su bili inicijatori zakonske zaštite mnogih vrijednih prirodnih područja

Brojni endemi

Bogatstvo Hrvatske s obzirom na divlje vrste ne leži samo u njihovoj raznolikosti već se očituje i u njihovoj endemičnosti. Jedan od razloga velikog broja endema u Hrvatskoj, a posebno tercijarnih relikata, leži u činjenici da ova područja nisu bila pod značajnijim utjecajem glacijacije. Glavne centre endemske flore predstavljaju planine Velebit i Biokovo, dok je endemska fauna najzastupljenija u podzemnim staništima (špiljski beskralješnjaci, čovječja ribica), na otocima (gušteri, puževi) i u krškim rijekama jadranskog slijeva (gaovice i glavočići).

Natura 2000 je ekološka mreža sastavljena od područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova Europske unije. Njezin cilj je očuvati ili ponovno uspostaviti povoljno stanje više od tisuću ugroženih i rijetkih vrsta te oko 230 prirodnih i poluprirodnih stanišnih tipova.

Dosad je u ovu ekološku mrežu uključeno oko 27.500 područja na gotovo 20% teritorija EU, što je čini najvećim sustavom očuvanih područja u svijetu. Natura 2000  temelji se na EU direktivama, područja se biraju znanstvenim mjerilima, a kod upravljanja tim područjima u obzir se uzima i interes i dobrobit ljudi koji u njima žive.

Natura 2000 može pružiti nove mogućnosti ruralnim područjima, primjerice kroz ekoturizam, rekreaciju ili prirodi blisku poljoprivredu i šumarstvo

Vrste izumiru

Iako u znatnom dijelu izmijenjena ljudskom djelatnošću, europska priroda uključuje vrlo veliku raznolikost staništa. Prostrane prirodne šume, livade i pašnjaci, močvare i neregulirane rijeke, morska, podzemna i ostala staništa naseljena brojnim vrstama predstavljaju još uvijek bogato prirodno naslijeđe Europe. Mnoga od ovih staništa rezultat su tradicionalnih načina korištenja prostora, koji ne ugrožavaju nego dapače obogaćuju biološku raznolikost.

Tijekom posljednjih desetljeća ljudske aktivnosti i korištenje prirodnih resursa značajno su se promijenili u cijelom svijetu. Stanje biološke raznolikosti dramatično se pogoršalo u zadnjih 50 godina, više nego kroz cijelu povijest čovječanstva. Zbog ljudskih aktivnosti, vrste izumiru 1000 puta brže nego u prirodnim okolnostima. Ti gubici zasjenili su produktivnost prirode i time ugrozili dugoročni opstanak čovječanstva.

Više od 700 vrsta, većinom ptica i sisavaca, upisano je u Crveni popis vrsta kojima prijeti izumiranje u Europi. Nisu ugrožene samo rijetke ili endemične vrste, nego i mnoge vrste koje su još uvijek brojne, ali im pogodna staništa ubrzano nestaju što može dovesti do njihovog skorog izumiranja. Natura 2000 je temeljni program kojim Europska unija pokušava zaustaviti ove negativne trendove na svom teritoriju.

Točna brojnost divljih vrsta u Hrvatskoj nažalost još nije poznata. Dosad je ukupno poznato oko 40.000 vrsta

Natura 2000

Natura 2000 često se poistovjećuje sa zaštićenim područjima u kojima su ljudske djelatnosti značajno ograničene ili čak isključene radi očuvanja biološke raznolikosti. Međutim, Natura 2000 počiva na drugim načelima. Cilj upravljanja je održati ili poboljšati povoljno stanje očuvanosti ciljnih vrsta i staništa određenog područja.

Često je to moguće bez propisivanja bitnih ograničenja, kroz provođenje mjera očuvanja od strane ljudi koji u suživotu s prirodom dijele svoj životni prostor s ugroženim vrstama i staništima. Većinu aktivnosti i zahvata u Natura području moguće je provesti uz mjere ublažavanja mogućih negativnih utjecaja. Ponekad su potrebne tek manje prilagodbe. Prijedlozi većih razvojnih projekata ili promjena načina korištenja zemljišta trebaju proći postupak ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu.

Ukoliko se za zahvat ocijeni da nema značajan negativan utjecaj, zahvat se dopušta i ako se nalazi u području ekološke mreže. Natura 2000 podržava načelo održivog razvoja i cilj joj nije zaustaviti sveukupne razvojne aktivnosti nego, naprotiv, postaviti mjerila prema kojima će se one moći odvijati, a da pritom očuvaju biološku raznolikost. Kao takva, Natura 2000 može pružiti nove mogućnosti ruralnim područjima, primjerice kroz eko-turizam, rekreaciju ili prirodi blisku poljoprivredu i šumarstvo.

Nisu ugrožene samo rijetke ili endemične vrste nego i mnoge vrste koje su još brojne, ali im pogodna staništa ubrzano nestaju