Vrtlar Kruno: ‘Moguć je pakt s puževima, a bršljan ne guši stabla’

U vremenu u kojem se globalni ekološki izazovi sve više osjećaju i u našim urbanim sredinama, rijetko tko pronalazi način da prirodu ne samo uoči nego i aktivno zaštiti i njeguje. Vrtlar Kruno, ekološki osviješten hortikulturist i strastveni zaljubljenik u prirodu, jedan je od rijetkih glasova koji se jasno i neumorno zalažu za očuvanje urbane bioraznolikosti i promicanje održivog biovrtlarenja u gradskim sredinama.

Njegov rad nije samo posao nego životna misija. Naime, predavanjima, radionicama i poučnim objavama na blogu “Vrtlar Kruno” uspijeva približiti ljudima složen, ali fascinantan svijet prirode koji nas okružuje, pokazujući koliko su cvijeće, stabla, oprašivači i samoniklo bilje ključni za naš svakodnevni život.

Svojim aktivizmom često raskrinkava mitove i predrasude koji narušavaju ravnotežu prirodnih ekosustava. Radi se, primjerice, o tvrdnjama da bršljan guši stabla ili da su puževi samo štetočine. Takvim angažmanom potiče zajednice da promijene pogled na zelene površine. Također zagovara odgađanje košnje travnatih livada u gradovima i apelira na racionalnije i ekološki osvještenije upravljanje urbanim zelenilom.

Sa svojih više od 19.000 pratitelja i dva milijuna pregleda na društvenim mrežama, Vrtlar Kruno širi ideju o odgovornom i brižnom odnosu prema prirodi, motivirajući građane da i sami postanu čuvari okoliša.

U ovom tekstu razgovaramo o njegovu putu, inspiraciji, najčešćim zabludama koje želi razbiti te o konkretnim koracima koje svatko od nas može poduzeti kako bi živio zelenije i u skladu s prirodom. Otkrivamo i zašto je važno zaštititi urbane ekosustave i zašto upravo mali, svakodnevni koraci mogu donijeti velike promjene u našim zajednicama.

Održivo biovrtlarenje

Vrtlar Kruno je ekohortikulturist i zaljubljenik u prirodu. Poznat je po angažmanu u očuvanju urbane bioraznolikosti i promicanju održivog biovrtlarenja. Fokusiran je na ekohortikulturu, odnosno na očuvanje bioraznolikosti u urbanim sredinama, održivu sadnju cvijeća na javnim površinama, kao i na suvremeno održavanje javnih zelenih površina.

Posebno je glasan u zaštiti stabala. Njegov rad uključuje predavanja i radionice o važnosti samoniklog bilja, oprašivača i održivih vrtlarskih praksi, a rado će doći i u vaš grad održati predavanje.

“Prije otprilike četiri godine poželio sam podijeliti svoje znanje s drugima. Primijetio sam da prosječan čovjek zna zapravo vrlo malo o prirodi koja ga okružuje i o tome koliko je ona zapravo fascinantna i inteligentna i nama kao čovjeku od životne važnosti.

Shvatio sam da će ljudi, ako bolje shvate na koji način priroda oko nas funkcionira, biti spremni i adekvatno je zaštititi. Cilj mi je svakodnevno objavljivati inspirativne, ali i poučne objave s puno lijepih fotografija o cvijeću, vrtu, održivosti, bioraznolikosti, biovrtlarstvu, jestivom samoniklom bilju i sličnom.

Ljude danas treba educirati te prikazati prirodu kao nešto čega se ne treba bojati, kako bi naučili prihvaćati bioraznolikost u svim svojim oblicima, pa čak i onima koji im se možda baš ne svide na prvu.

Jer sve autohtono u našem ekosustavu, i biljke i životinje i bakterije i gljive, imaju svoju ulogu u tom prirodnom lancu. Moje su objave postale popularne i to me iznimno veseli, a i reakcije su više nego pozitivne. Danas je to lijepa brojka pratilaca.

Kažu mi da sam influencer, takozvani pametni influencer, jer za razliku od mnogih, stvaram zapravo koristan i edukativan sadržaj s aktivističkim predznakom. Do danas sam već dostigao dva milijuna pregleda”, pohvalio se ovaj popularni vrtlar.

U Hrvatsku se vratio orijentalni stršljen: Ima važnu ekološku ulogu

Prijateljski puževi

Kao najčešće mitove koje pokušava “razbiti” svojim blogom navodi bršljan koji “guši” stabla, kao i popularno cvijeće koje se masovno kupuje, a beskorisno je oprašivačima. Tu su i “čišćenje” šuma kao loše za bioraznolikost, strah od otrovnog bilja, zatim stav da stabla nisu opasna sve dok arboristička struka dijagnostikom (potezni test i tomograf) ne ustanovi drugačije. Također kao mit navodi izjavu da pretjerana rasvjeta u vrtu uništava bioraznolikost i kukce te da su lisne uši na cvijeću korisne i naši su saveznici u biovrtu.

Poznat je po tim i sličnim izjavama, poput one da se s puževima može sklopiti “pakt”. A sve one izazivaju zanimljive reakcije njegove publike.

“Reakcije su i dalje podvojene. Kad je riječ o puževima, danas postoje razne metode i možemo kombinirati nekoliko njih zajedno. I nisu nam baš svi puževi neprijatelji. I o bršljanu mnogi još dvoje, to jest i dalje misle da bršljan guši stabla.

Bršljan koji se s nekim visokim stablom godinama suživljava ima ogromne prednosti i stoga je vrlo opasno skidati stari bršljan sa stabla. Time se uništava stanište brojnim organizmima, kukcima i pticama, hrana pčelama i čini šteta lokalnom ekosustavu. Inače, postoje studije koje potvrđuju da drvo s bršljanom čak živi dulje.

Mogao bih satima pričati o prednostima bršljana. Tek ako obraste neka manja stabla ili voćke, možemo govoriti o eventualnom opterećenju za takvo stablo, ali i tada treba svaki slučaj dobro sagledati.

To da on guši stabla najčešće su neoprezne paušalne prosudbe, a nikako stručne analize. Kao što sam rekao, prednosti bršljana višestruke su, posebice kada raste na visokim listopadnim stablima u kojima, ako malo bolje pogledate, gotovo nikada ne zahvaća krošnju nego samo deblo i eventualno sekundarne grane”, objašnjava Kruno.

Nepotrebna košnja

Vrtlar Kruno poznat je i po tome što je uputio javni apel gradovima da odgode košnju urbanih livada. “Potaknulo me to što gotovo nijedan grad u Hrvatskoj sustavno ne obraća pozornost na to. Vani je to već sasvim normalno, barem u Berlinu, u kojem sam dugo živio.

Kada sam se vratio u Hrvatsku, zateklo me nazadno održavanje zelenih površina koje se uopće ne vodi po suvremenim modernim ekološkim principima. Toliko se energije i novca rasipa na nepotrebnu košnju da je to katastrofalno. A potrebna je samo manja reorganizacija ili preustroj komunalnih poduzeća.

Ne samo da bi građanima ušparali puno novca nego bi se s običnom odgođenom košnjom učinio veliki korak u zaštiti gradske bioraznolikosti i urbanih ekosustava. U suprotnom se nepotrebnom košnjom čini ogromna šteta i ubija se raznolikost biljnih i životinjskih vrsta te masovno uništava hrana toliko nam važnim oprašivačima.

Mi praktički nepotrebnom preranom košnjom svjesno uništavamo gradske ekosustave i ubijamo oprašivače. Razmišljam da ponovno pokrenem apel, s time da ovaj put savjetujem kompletan preustroj komunalnih poduzeća kako bi se imali vremena pripremiti za promjene od iduće godine.

Neka komunalna poduzeća dodjeljuju košnju drugim kompanijama putem raznih ugovora, a problem je u tome što se nitko tog kolača ne želi odreći pa se i dalje kosi kao ludo. Tomu grad mora stati na kraj.

Za sav taj novac grad bi mogao uložiti u trajnice i grmlje koje je puno održivije i danas se u Europi naveliko koristi i sve više sadi. Našim se novcem, dakle, loše raspolaže”, poručuje naš sugovornik, koji problem vidi u tome što mnogi građani nepokošenu travu doživljavaju kao “neurednu”.

“Proći će vremena dok se ljudi ne osvijeste. Ali zato postoje jednostavna i dobra rješenja koja se mogu aplicirati odmah, bez puno ulaganja. A to su edukacijske table koje se i u ekološki osviještenim europskim gradovima još koriste i postavljaju.

Drugo je rubna košnja o kojoj često pišem. A kad je riječ o opasnostima, to su samo predrasude. Zato postoje livade koje se redovito kose i u kojima nema opasnosti. Ideja je da grad uspostavi kvalitetan balans između livada za odmor i rekreaciju i livadnih biotopa koji se odgođenom košnjom mogu zaštititi. I tako zadovoljiti obje strane, i građane i gradski ekosustav”, poručuje.

Ljudi malo znaju o ježevima: Jako su korisni i trebaju našu pomoć

Važnost oprašivača

Vrtlar Kruno smatra da livadne površine koje su negazive, dakle ne koriste građanima za odmor, rekreaciju, izležavanje i slično, nema potrebe kositi. Smatra da se zbog određene urednosti i preglednosti kod staza i ulica može pokositi samo rubni dio od pola ili jednog metra širine.

Tako će građani vidjeti da je grad ipak tu bio, da se pokosilo, da se održava i da je dio koji je ostavljen, ostavljen s razlogom. Na takve se livade mogu staviti i razne oznake poput “Hranimo pčele” ili “Pomozite nam zaštititi ovaj livadni biotop” ili bilo što drugo.

“Oprašivači poput divljih pčela, leptira i drugih kukaca (muhe lebdjelice, osolike muhe, bube, mravi, ose, bumbari…) mogu u urbanim sredinama sasvim normalno živjeti i prilagoditi se. Tu je njihov dom kao i naš.

Isto tako, i mnoge druge divlje životinje poput ježeva i lisica. I zato im trebamo omogućiti optimalne uvjete za život. Kad je riječ o divljim pčelama, većinom su to solitarne pčele, dakle ne žive u zajednicama i nisu medonosne. Same grade gnijezdo, i to u odumrlim trupcima, osušenim stabljikama biljaka, a mnoge i u zemlji. Dakle, grad im je idealno stanište, tu one žive.

To ne smijemo ignorirati, već im kao vrlo bitnim kukcima danas omogućiti cvjetne livade da se mogu napojiti i nahraniti, saditi puno trajnica i ukrasnog grmlja, posebice autohtonih vrsta koje su dobre za lokalne oprašivače, pazeći da tijekom cijele godine uvijek bude hrane za njih.

Često savjetujem sadnju drijena jer u rano proljeće nudi hranu pčelama. Također savjetujem sadnju pak bršljana i bijelog biserka koji cvatu u kasno ljeto i jesen i kao takvi su iznimno korisni oprašivačima jer u kasno ljeto i jesen u prirodi ima vrlo malo biljaka koje cvatu.

Uostalom, u gradovima imamo i voćke i povrće, i zbog tih su nam plodova oprašivači nezamjenjivi. Dakle, kad govorimo o zaštiti oprašivača, ponajprije ovdje mislimo na nemedonosne pčele, to jest na divlje solitarne pčele. Od oko 20.000 vrsta pčela na svijetu najviše je solitarnih pčela. I veliki broj tih vrsta živi u našim gradovima”, poručuje ovaj vrsni poznavatelj života u prirodi.

Bršljanova pčela

A koliki je Kruno zaljubljenik u sve prirodno, pokazuje i to što je snimio posebnu vrstu solitarne pčele koja živi na poseban način. “Dugo već pratim i opažam bršljan na stablima. Bilježim njegov rast na različitim vrstama stabala i pokušavam dokučiti ima li doista situacija u kojima bršljan ometa neko stablo u rastu.

Došao sam do podatka da je to doista rijetkost te da će recimo jedna wisteria, ukrasna lozica ili pak grmolika heljda, ako obrastu neko stablo, posve ga uništiti tijekom godina. Naravno, to se ne događa preko noći. Pogledajte malo te vrste koje sam nabrojio i što one mogu učiniti ako obrastu jedno stablo. Samo pogledajte razliku, onda ćete shvatiti koliko je bršljan neškodljiv, blag i koristan.

Otprije mi je bilo poznato da je jedna od prednosti bršljana njegova kasna cvatnja, a danas znamo da su se tisućama godina neke životinjske vrste prilagodile određenim biljnim vrstama. Tako je i s bršljanovom pčelom.

Oduvijek mi je bila želja vidjeti tu pčelu pa sam se bacio na snimanje bršljana u trenutku cvatnje. I napokon sam uspio snimiti jednu pčelu koja je najčešće posjećivala cvijet bršljana. Odmah sam svoje snimke poslao Njemačkom društvu za zaštitu divljih životinja, iz kojeg su mi potvrdili da je pčelica na mojim snimkama upravo bršljanova pčela. Bio sam sretan.

Dakle, to je pčelica koja je baš specijalizirana za bršljanov pelud. Ako njega nema, ona će vjerojatno preživjeti i s peludom drugog cvijeća, ali peluda drugog cvijeća gotovo da i nema krajem ljeta i tu je problem preživljavanja ovakve vrste pčele.

Ona treba pelud u rujnu i u listopadu, a bršljan ga upravo tada nudi. Inače, bršljan tek kada nađe oslonac (drvo, ograda, kuća…), počinje cvasti, i to nakon pet do sedam godina”, naglašava Kruno.

Ne puštajte ove životinje u prirodu: ‘Dvije godine smo ih uklanjali’

“Fućka im se”

Naravno, neizostavno je pitanje koliko su naši gradovi spremni za održivo i ekološki osviješteno uređenje zelenih površina. “Oni uopće nisu spremni i živo im se fućka. Stabla su im potpuno nevažna. Ali sada će ih EU stisnuti, kao i naše zakonodavstvo, pa će morati nešto učiniti.

Sada je najbolje vrijeme da se nešto učini. A gradski oci više se neće moći praviti gluhi. Uostalom, pokrenule su se građanske inicijative po cijeloj Hrvatskoj, i sve se glasnije u zaštiti prava urbanog zelenila i pitanja okoliša. I to se više ne može ignorirati.

Kao član građanske inicijative ‘Protiv sječe’ u Puli, sretan sam jer nas grad više ne može ignorirati. Postali smo glasni, reagiramo na svaku namjeru da se nešto posiječe, i čim netko poželi pipnuti neko stablo, odmah dižemo uzbunu i više nije svejedno što se događa s našim stoljetnim divovima u gradu.

Sad je grad počeo i javno najavljivati svaku sječu koju planira te izvještavati koliko se stabala planira posaditi kao nadomjestak.

To je velik korak, ali mi nismo ni time zadovoljni, želimo zaštitu stabala kako do sječe, ako se može izbjeći, uopće ne bi došlo. Zašto? Zato što ni stotinu zamjenskih sadnica ne može zamijeniti ekološke vrijednosti jednog odraslog stoljetnog stabla.

Vrijeme je da zaštitimo stara stabla u gradovima. Pozivam i vas da odmah reagirate i tražite razloge za svaku sječu koja se planira ili se već dogodila u vašem gradu”, poručuje Kruno.

Pravi trenutak

No to nije jedina njegova poruka. “Ako u vašem mjestu ili okolici nema udruge ili inicijative za zaštitu stabala i prirode, ili postoje, ali su neaktivne, pokrenite sami jednu. Jednostavno otvorite na društvenim mrežama stranicu i počnite pratiti što se sve događa u vašem mjestu i pišite o tome.

Pišite i ono što je lijepo, ali i reagirajte kada vidite devastaciju gradskog zelenila. Bez obzira na to je li na javnoj ili privatnoj površini.

Ako niste sigurni za neke stvari, obratite se stručnim osobama iz raznih poznatih i aktivnih udruga u Hrvatskoj kako bi vam pomogle savjetima. Ili se sami učlanite u razne udruge za zaštitu životinja i prirode u svojoj blizini i pomozite koliko možete.

Svaki je doprinos važan. Samo puno objavljujte i pišite o tome i na vlastitim profilima. Ako mislite da ste trenutačno sami u tome u svome mjestu, ne brinite se, polako ćete dobivati sve više i više istomišljenika.

Ponekad je potrebna hrabrost jedne osobe da se pokrene lavina i onda će se i drugi ohrabriti. Pogledajte što sam ja samo pokrenuo svojim blogom i koliko se korisnih inicijativa već iznjedrilo, koliko je ova tema napokon postala važna. Neka vas to ohrabri.

Ni ja nisam sve to sam uspio, reagirali su lokalni građani da nešto napišem o njihovu problemu, moja je objava tako potaknula druge pa je sve završilo u medijima i na kraju smo uspjeli. Zajedno možemo puno postići. I ne treba čekati. Sada je idealno vrijeme. Sada se univerzum otvorio za ovakve stvari”, zaključuje naš sugovornik.

Svake godine znanstvenici otkrivaju nove vrste

Korisni savjeti

Postoji nekoliko jednostavnih načina da pomognete oprašivačima kako bi radili svoj iznimno važan posao.

1. Odgodite košnju barem do lipnja. Ako je riječ o livadi sa siromašnim, pjeskovitim ili šljunčanim tlom, košnja se može odgoditi do kraja ljeta, to jest može se obaviti samo jedanput u godini. Najvažnije je prestati kositi u travnju i svibnju, kad je vrhunac sezone za oprašivače i kada u prirodi cvate najviše cvijeća.

2. Prestanite kupovati kultivare koji nisu korisni oprašivačima. Birajte vrste koje su jednostavna cvijeta jer sve one sorte pretrpane laticama i pune cvjetova najčešće su beskorisne pčelama. Ne kupujte velikocvjetne maćuhice, forziciju, pelargonije, petunije, jesenski vrijesak (Calluna vulgaris), novogvinejsku vodeniku – sve to cvijeće gotovo je potpuno beskorisno pčelama. Na tržištu je doista velika ponuda prekrasnog cvijeća koje je dobro za oprašivače.

3. Ne kupujte Neopitroid ni ostale pesticide i herbicide jer time uništavate bioraznolikost i trujete sami sebe. Korištenjem tih otrova ne štetite samo sebi i svom vrtu nego cjelokupnom okolišu i trujete susjede.

4. Uzgojite svoju hranu, povrće, voće i začinsko bilje. To čak možete i na balkonu.

5. Pokušajte prihvatiti svako biće u prirodi kao važno. Čak i ako ne znate za što je korisno, ne morate ga odmah ubiti. Mnogi ubijaju i kad nisu sigurni o kojem je kukcu riječ pa time ubiju i kukce koji su neobično korisni u vrtu. Ako ne znate o kakvoj je životinji riječ, ne paničarite, informirajte se. Postoje i aplikacije za prepoznavanje insekata. Riješite se tih strahova prema nepoznatom, najčešće je riječ o širenju panike iz neznanja. Mnogi kukci iznimno su korisni u vrtu i pomažu održati balans u ekosustavu. Ne bojte se lisnih uši na ružama – ličinke malih osa i bubamare bit će presretne kad ih dohvate. To im je omiljena hrana! Uostalom, lisne uši nestanu kako su i došle.

6. Budite dobar primjer drugima i reagirajte kada vidite devastaciju zelenila u svome gradu. Zovite zeleni telefon, učlanite se u razne građanske inicijative i udruge za očuvanje okoliša, one će vam objasniti kako i vi možete doprinijeti zaštiti prirode u svome gradu. Bitno je da djelujete lokalno. Ali se morate povezati s kvalitetnim i poznatim udrugama iz cijele zemlje.