Kafić u kojem se hrana ne plaća novcem nego plastičnim otpadom

Kafići za otpad niču diljem Indije. Novinari BBC-ja posjetili su indijski grad Ambikapur kako bi otkrili koliki učinak oni doista mogu imati na plastiku i na ljude. “Dok se približavam prvom indijskom “kafiću za otpad” jednog oblačnog i maglovitog zimskog dana početkom 2025., miris vrućih samosa odmah stvara ugodan ugođaj. Unutra ljudi sjede na drvenim klupama s tanjurima punim tople hrane. Neki razgovaraju, drugi jedu u tišini”, počinje svoju reportažu novinar BBC-ja.

Svaki dan gladni ljudi dolaze u ovaj kafić u Ambikapuru, grad u saveznoj državi Chhattisgarh u središnjoj Indiji, u nadi da će dobiti topli obrok. No, za svoju hranu ne plaćaju novcem već umjesto toga predaju snopove plastike poput starih vrećica, omota od hrane i plastičnih boca.

Ljudi mogu zamijeniti jedan kilogram plastičnog otpada za puni obrok koji uključuje rižu, dva povrtna curryja, dal, rotije i salatu, objašnjava Vinod Kumar Patel, koji vodi kafić u ime Općinskog vijeća Ambikapura (AMC), javnog tijela zaduženog za upravljanje gradskom infrastrukturom i uslugama. „Za pola kilograma plastike dobiju doručak, recimo samose ili vada pav.“

Velika glad

Ambikapur je pokušao iskoristiti problem plastičnog onečišćenja kako bi se pozabavio glađu. Godine 2019. pokrenut je Garbage Cafe sa sloganom „što više otpada, to bolji okus“. Financiran iz proračuna za sanitarne usluge AMC-a, kafić je otvoren u blizini glavnog autobusnog kolodvora.

„Ideja je bila riješiti dva postojeća problema u Ambikapuru: plastični otpad i glad“, kaže Patel. Ideja je bila jednostavna – potaknuti siromašne ljude, osobito beskućnike i sakupljače otpada, da skupljaju plastiku s ulica i odlagališta te u zamjenu dobiju tople obroke.

Rashmi Mondal, lokalna žena koja donosi plastiku u kafić, svako jutro rano izlazi na ulice Ambikapura u potrazi za odbačenom plastikom, od omota hrane do boca. Za nju je to način preživljavanja. „Ovaj posao radim godinama“, kaže Mondal, gledajući mali hrpasti snop plastike koji je prikupila.

Hrana za plastiku

Prije je plastiku prodavala lokalnim otkupljivačima starog željeza za samo 10 rupija (0,12 $) po kilogramu, jedva dovoljno za život. „Ali sada mogu dobiti hranu za svoju obitelj u zamjenu za plastiku koju skupim. To je velika razlika u našem životu.“

Mnogi koji dolaze u kafić potječu iz siromašnih sredina, kaže Sharada Singh Patel, koja tamo radi od samog početka. „Ako hranu dajemo u zamjenu za plastiku, ne pomažemo samo napuniti prazne želuce nego i čistimo okoliš.“ Prema riječima Vinoda Patela, kafić prosječno nahrani više od 20 ljudi dnevno.

Kafić je također smanjio količinu plastike koja završava na odlagalištima, kaže Ritesh Saini, koordinator za komunalne usluge i upravljanje otpadom u sklopu inicijative Swachh Bharat Mission Urban, pokrenute 2014. godine od strane indijske vlade. Od 2019. prikupljeno je gotovo 23 tone plastike, a količina plastike koja završava na odlagalištima u gradu pala je s 5,4 tone godišnje (2019.) na 2 tone godišnje (2024.).

Grad bez odlagališta

To je mali udio ukupne količine plastičnog otpada Ambikapura, koja je 2024. iznosila 226 tona, gotovo sve se već reciklira, kaže Saini. No cilj kafića je prikupiti plastiku koja izmiče glavnoj mreži prikupljanja otpada te potaknuti građane na sudjelovanje. Kafić je dio šireg napora grada da smanji i reciklira plastiku, kroz strože propise o uporabi plastike i bolje metode razvrstavanja i gospodarenja otpadom.

Ovi napori pomogli su Ambikapuru da stekne reputaciju jednog od najčistijih gradova u Indiji. Grad proizvodi 45 tona krutog otpada dnevno, a nekad se borio s ogromnim odlagalištem od 6,5 hektara udaljenim 3,5 km od središta. No 2016. AMC je odlagalište pretvorio u park i pokrenuo decentralizirani sustav „nula otpada“, uklanjajući potrebu za takvim deponijem.

Prikupljena plastika reciklira se u granule koje se koriste za izgradnju cesta ili se prodaju reciklerima, čime se ostvaruje prihod za lokalnu vlast. Organski otpad kompostira se, a samo mala količina nereciklabilnog otpada šalje se u tvornice cementa kao gorivo. Zahvaljujući tome Ambikapur je postao poznat kao grad „bez odlagališta“.

Centri za otpad

Plastika prikupljena u kafiću za otpad šalje se u posebne lokalne centre za prikupljanje otpada (SLRM) kojima upravlja AMC. Ambikapur sada ima 20 takvih decentraliziranih centara koji razvrstavaju otpad u više od 60 kategorija radi maksimalnog oporavka materijala. Centri zapošljavaju 480 žena, nazvanih swachhata didis („sestre čistoće“), koje osim razvrstavanja svakodnevno idu od kuće do kuće skupljajući otpad. Zarađuju 8.000 do 10.000 rupija mjesečno (oko 100 $).

„Oko 30 do 35 ljudi svakodnevno donosi plastiku“, kaže Sona Toppo, voditeljica jednog od centara. „Neki dolaze redovito, a drugi povremeno.“ Plastiku donose različiti ljudi – od sakupljača otpada do prodavača i radnika.

Zaposlenima u centrima osigurani su rukavice, maske i drugi sanitarni uvjeti, kaže Saini, no oni koji skupljaju otpad na ulicama nemaju takvu zaštitu. Minal Pathak, izvanredna profesorica na Sveučilištu Ahmedabad, upozorava da bez osnovne zaštitne opreme sakupljači otpada svakodnevno riskiraju izloženost bakterijama, oštrim predmetima i toksičnom otpadu.

Žene skupljačice

Shashikala Sinha, predsjednica kooperative Swachh Ambikapur Mission City Level Federation, koja organizira i upravlja radom žena sakupljačica, kaže da su centri od 2016. prikupili i reciklirali oko 50.000 tona suhog otpada poput plastike, papira, metala i elektroničkog otpada.

Sustav prikupljanja otpada od vrata do vrata pokazao se toliko uspješnim da je postao poznat kao „model Ambikapur“ i danas se koristi diljem savezne države Chhattisgarh, u 48 gradskih četvrti. Ritu Sain, državna dužnosnica koja je vodila projekt „nula otpada“ u Ambikapuru, napisala je 2025. u blogu za Sveučilište Princeton kako je cilj bio stvoriti model koji će biti izvediv, ekološki održiv i financijski isplativ, ne samo za Ambikapur, nego i za druge srednje velike gradove.

Kafići za otpad pojavili su se i u drugim dijelovima Indije. U Siliguriju u Zapadnom Bengalu 2019. pokrenuta je inicijativa koja nudi besplatne obroke u zamjenu za plastični otpad. Iste godine u gradu Mulugu u saveznoj državi Telangana pokrenut je program koji nudi kilogram riže za kilogram plastike. U Mysuruu u Karnataki od 2024. stanovnici mogu zamijeniti 500 g plastike za besplatan doručak ili 1 kg za besplatan obrok u državnim kantinama Indira, prema lokalnim medijima. U saveznoj državi Uttar Pradesh kampanja nudi ženama higijenske uloške u zamjenu za plastični otpad.

Manje siromašnih

Međutim, takve inicijative nisu uvijek uspješne. Grad Delhi pokrenuo je 2020. sličan program s više od 20 kafića, no on je postupno ugašen zbog nedostatka javne svijesti, loše prakse razvrstavanja otpada i nedovoljne podrške infrastrukturi za recikliranje. Saini smatra da je slabiji odaziv u Delhiju posljedica manjeg broja siromašnih ljudi nego u Ambikapuru.

Izvan Indije, Kambodža je uvela slične programe u borbi protiv otpada i gladi. U plutajućim zajednicama oko jezera Tonle Sap, zagađenog plastikom, ljudi mogu zamijeniti prikupljenu plastiku za rižu. Pathak kaže da inicijative poput one u Ambikapuru pomažu podići svijest o negativnim posljedicama plastičnog otpada. No, vlada bi trebala objavljivati više podataka kako bi drugi gradovi mogli procijeniti je li takav pristup prikladan za njih.

Iako programi prikupljanja plastike imaju učinak, oni ne mogu riješiti probleme poput prekomjerne proizvodnje plastike, nereciklabilnih materijala i lošeg razvrstavanja otpada u većini indijskih kućanstava, dodaje Pathak. „To je više kao brzo rješenje koje se bavi površinskim problemima, a ne korijenima krize plastike.“ Ipak, kaže, takvi su napori korisni. Uče ljude o problemu i pokazuju da lokalna rješenja mogu imati učinak. „To je dobar početak, ali trebaju nam i veće promjene.“